Duhovni impulsi
Čudesa! (Mk 8, 11-13)
- Ima (- da parafraziram p. Dudu -) u svakoj zajednici svetaca koji sebe ne drže svetima, a jesu; one koji ne znaju da su sveti, a jesu; one koje drugi drže svetima, a nisu; one koji sebe drže svetima, a nisu - kao što to nisu ni farizeji, "sveci" Izraela i skrupulozni opslužitelji Zakona iz ovog Evanđelja.
- Testiraju Isusa tražeći ZNAK Njegove autentičnosti po kojem će u Isusu vidjeti Boga i prisiliti Ga - jer su oni to tražili - da intervenira. Traže dokaz za likvidaciju, a ne - VJERU. Više su zainteresirani za znakove i nadnaravne fenomene nego za Božju Riječ. Očekuju da će dolazak Mesije biti popraćen izvanrednim znakovima i čudesima. U njih nema onog stanja prepuštanja i otvorenosti Bogu. Zasljepljuje ih duhovna tupost i oholost do iskušavanja Boga. Kod njih nema vjere koja prethodi čudu.
- Znakovi su kao prst koji pokazuje Mjesec: mudar čovjek vidi Mjesec, a ne-mudar gleda u prst! (E. Tardif). Isus nikada nije učinio znakove i čudesa radi njih samih, ili da zadovolji nečiju znatiželju, ili da stekne popularnost, ili kad to od Njega traže iz nevjere (kad je ta opasnost prijetila, povlačio se na samotna mjesta ili otišao dalje, kao danas u Evanđelju). Isus nije činio znakove i čudesa da bi dokazao da je On Bog, On ih je činio - jer On jest Bog. Sva Isusova znamenja ukazuju na onaj najveći znak koji On naviješta, a to je - Njegova smrt i uskrsnuće. Znak Božje ljubavi i Isusove pobjede.
- Iako odbija učiniti čudo kada farizeji traže znak s neba ili kada to od njega traži Đavao u pustinji, Isus nije odbio nijedno ozdravljenje za koje je u Evanđelju bio zamoljen, čak i onda kad je time ugrožavao svoj vlastiti život!...
- Previše se oslanjati na čudesa da bi se vjerovalo, znak je nesavršene vjere. Bog ne ispunjava sve naše želje, već sva svoja obećanja (D. Bonhoffer). Isus nije došao poremetiti prirodni red - činio je samo "znakove" koji nam predskazuju, što će biti Kraljevstvo Božje kad ono bude konačno uspostavljeno (Charpentier). U tom smislu, čudo je djelotvoran znak dolaska Kraljevstva, i dio same evanđeoske poruke. Na kraju Evanđelja, čut ćemo da će znakovi, odbijeni farizejima, 'pratiti one koji vjeruju' (Mk 16,20).
- I zato Isus ulazi u čamac i odlazi na drugu stranu, u područje "pogansko" (kako li Isus samo plovi u ovom odlomku Evanđelja!)... Evanđelje se udaljava od onih koji traže znakove, a ne vjeruju i slijepi su unaprijed za najjače znakove.
- Koliko smo dobri u čitanju znakova, dragi čitatelju? Tražim li znak nad znakom Krista, ili Kristove znakove našega vremena čitam u vedrini proslave Križa? Iskušavam li Gospodina tražeći izvanredne znakove Njegove nazočnosti u svome životu kojima će On potvrditi ono što je već rekao... Iskušavam li Božju prividnu odsutnost pritajenom sumnjom u Njegovu ljubav, providnost, moć, obećanja? Iskušavam li Ga idući na Pričest, a i dalje se ne želim odreći psovke (- zar bi se netko usudio da tim istim jezikom, kojega je taknula Sv. Hostija, na kojem je počivao živi Bog, koji je još vlažan od Krvi Kristove - vrijeđa Gospodina! -)?Vršim li s Njime pogodbe? Svodim li Boga na učinkovit ali nezahtjevan džoker? Puštam li Ga da me čeka do Božića ili Uskrsa kao da iskušavam koliko dugo može biti strpljiv? Idem li svojim putem, ulazeći u blizinu grijeha, kao po minskom polju, a onda provjeravam da li Bog može i želi da me zaštiti? Tražim li od Boga dug i zdrav život, dok u isto vrijeme taj život namjerno ugrožavam? Jesam li spreman biti nepopularan u društvu radi Božjih principa, ili izgubiti društvo nekih osoba, pa čak i raskinuti vezu s osobom u koju sam zaljubljen ako vidim da me ona odvaja od Boga - ili pravim kompromise s Bogom i svojom savješću?
- Gospodin nam se otkriva na mnogo načina (u svojoj Riječi, Euharistiji, Crkvi, u svom stvaranju, u svakodnevnim okolnostima našega života, u obećanju da nas nikada neće ostaviti...). Znakovi su tu. Ne treba ih tražiti, nego razumjeti...
- Pozvani smo i mi jedni drugima postati znakom Božje nazočnosti. I Ti si izabranik, znak Božji, danas u svijetu - pa makar i kao jedina Biblija koju svijet čita i kao jedina Euharistija kojom se on pričešćuje.
