Duhovni impulsi
Hrvatski protu-Božić
- Božićni štimung! Od studenog na trgovima i ulicama, u izlozima, na plakatima. Božić i debeli starac u crvenoj odjeći. Površne melodijice, gazirana pića. Stereotipi sa petardama, pečenim životinjama, folklorno-trivijalnim čestitkama, nazdravičarskim rimovanjima. Božić zatrpan omotima paketa. Christmas party.
- U božićnom TV-programu: Božić je sveden na najmanju moguću mjeru. Jednostavno Ga nema. Sve pršti od reklama i priloga koji zlouporabljaju trenutak. Poduzetnici u medijima reklamiraju božićne kuharice, 'božićne čarolije'...
- Forsirana božićna dobročinstva i prigodne humanitarne akcije kao prikladni način ponašanja. Kao da su dobrota i solidarnost vremenski uvjetovane, reče netko... Kao da borba protiv zla i nepravde nije opredjeljenje cijelog života i cijele osobe. Kao da je to prigodničarska akcija koja ima svoj početak i kraj.
- Lakše je sakriti se iza običaja, nakićenog drvca, harmonije punih čaša i natrpanih tanjura, skladnog pjevanja - nego prihvatiti da je Bog postao čovjekom. Lakše je pobjeći od pitanja u običaje i kićeno slavlje. Tako imamo alibi: vjernici smo jer slavimo Božić, reče opet netko. A nismo se ispovjedili ni pričestili. A nismo pozvali ni siromahe ni usamljene za blagdanski stol...
- Sve je to jedna velika kulisa. Vanjsko je ono što prevladava, iako je razlog nutarnji. Vanjsko kao zamjena za nedostatak sadržaja.
- A istina Božića je nešto sasvim drugo... (?...)
- Ljudi u Betlehemu nisu prepoznali Sina Božjega, pa se Isus rodi izvan njihova grada, u veličanstvu i jednostavnosti neprepoznatog Sina Božjega. Htio nas je zadiviti samo svojom ljubavlju. Kao Dijete.
- A biti DIJETE nije privremeno razdoblje ljudskog života...
- Kao i u svemu svetom, i najsvetijem: dva duha... Duh svijeta ne može prepoznati milosne Božje pohode utjelovljene ljubavi, ponizne i siromašne. Taj duh nije nikada dovoljno ponizan da klekne pred Djetetom u jaslicama, da se tu uči ljubiti kao Bog i da pred tim Djetetom prizna: Ti si moj Bog! Duh Isusa Krista odiše betlehemskom slamom i učovječenom Ljubavlju koja preplavljuje radošću, mirom i nudi se kao život... Tu anđeli pjevaju svoje pjesme, raduju se životu, uzimaju od pastira strah, otvaraju nebo i našoj zemlji daju nebeski sjaj, uvode nas u nebesku liturgiju i objavljuju da nam se rodio Spasitelj... Tu dolazim samo svojim praznim rukama - u njima držim pred Djetetom svoju istinu.
Zato bih, kao jedan siromašni svećenik, tom božićnom posvjetovnjenom duhu, pa i kršćanskom ako ga prihvaća!, koji je izmislio potrošački i hedonistički protu-Božić i koji je od otajstva Isusova rođenja učinio jedno od otajstava koje je najviše izloženo nerazumijevanju i zloporabi - tom, dakle, duhu, pa i kršćanskom!, htio bih viknuti poput jednog ogorčenog pisca C. Malapartea ( u svom veoma grubom tekstu iz 1954. godine, tri godine prije svoje smrti):
Za nekoliko je dana Božić i ljudi se već pripremaju za najveće licemjerje. Zašto si nitko od nas nema hrabrosti reći da svijet nikad nije bio tako malo kršćanski kao ovih godina? Zašto se nitko od nas ne usuđuje priznati da slatkorječivost političara, velika parada evanđeoskih osjećaja, procesije lažnih pobožnika služe samo da sakriju ovu strašnu istinu: da ljudi više nisu kršćani, da je Krist umro u duši svojih sinova, da je licemjerje iz politike prešlo u sav društveni, obiteljski i osobni život? Onaj tko trpi ne znači nam ništa; ništa ne činimo da spriječimo trpljenje, bijedu, zlo, nasilje, pokolj; tihi smo i mirni i slavimo sveti Božić. I dodaje: (...) Volio bih da nam se na Božić naša djeca iznenada prikažu onakva kakva će biti sutra, za nekoliko godina, ako se ne budemo odvažili pobuniti protiv zla koje nam prijeti. Jadna raskomadana tijela, napuštena u crvenom blatu nekog bojišta. Htio bih da se u božićnoj noći u svim crkvama svijeta podigne neki siromašni svećenik vičući: 'Odlazite od ovih jaslica licemjeri, lažljivci, idite svojoj kući plakati nad kolijevkama svoje djece. Ako svijet trpi to je i zbog vašega grijeha što se ne usuđujete braniti pravdu i dobrotu, i bojite se biti kršćani dokraja. Odlazite od ovih jaslica, licemjeri. Ovo Dijete, rođeno da spasi svijet, zgraža se nad vama' (iz knjige kard. Angela Comastria, Bog je ljubav. Duhovne vježbe održane Ivanu Pavlu II., Verbum, Split, 2004., str. 143-144).
p. Ivan MSC
Huraa! ZA NOVU GODINU, DOBIO SAM 31.536.000,00 eura!
Zamislite da vam svako jutro banka otvori račun na 86.400,00 eura ... Uz uvjet da poštivate dva pravila:
Prvo pravilo: sve što niste potrošili tijekom dana, skinuto vam je navečer. Ne možete varati, ne možete prenijeti novac na drugi račun; možete ga samo potrošiti, ali svako jutro u trenutku buđenja, banka će ponovno otvoriti novi račun, s novim 86.400,00 eura za taj dan.
Drugo pravilo: Banka može prekinuti ovu "igru" bez prethodne najave; u bilo kojem trenutku može reći da je sve gotovo, da zatvara račun i da neće biti drugog.
Što biste učinili? Postoje velike šanse da ćete potrošiti svaki euro na ono što najviše volite i poklonite mnoštvo darova ljudima koje volite. Svakako biste iskoristili svaki euro na način da vam donese sreću u vašem životu i životu onih koji vas okružuju.
Vidite, ova čarobna banka stvarno postoji!
i svi je imamo: to je vrijeme!
Svako jutro, u buđenju, kreditirani smo s 86.400 sekundi života za taj dan, i kad zaspimo navečer, nema prijenosa svote. Ono što nije življeno toga dana, gubi se, jučer je prošlost. Svako jutro, čarolija počinje. A igramo po ovom nezaobilaznom pravilu: u bilo koje vrijeme, život se može zaustaviti.
Dakle... što ćemo učiniti sa svojim svakodnevnim 86.400 sekundâ?
Ili sa svojim godišnjim 31.536.000,00 eura?
SRETNA VAM NOVA GODINA!
p. Ivan MSC
(usp.: saintsymphorien.net)
