Duhovni impulsi
Očevo pismo ljubavi
Dijete moje,
Proničem te svega i poznajem. (Psalam 139,1) 
Ja znam kada sjedneš i kada ustaneš. (Psalam 139,2)
Hodaš li ili ležiš, sve ja vidim, znani su mi svi tvoji putovi. (Psalam 139,3)
Čak i vlasi na tvojoj glavi sve su izbrojene. (Matej 10, 29-31)
Na sliku svoju ja sam te stvorio. (Postanak 1,27)
U meni živiš, mičeš se i jesi. (Djela 17,28)
Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh. (Jeremija 1,4-5)
Izabrah te prije postanka svijeta. (Efežanima 1,11-12)
Ti nisi pogrješka. (Psalam 139,15)
Svi dani tvoji već su zapisani u knjizi mojoj. (Psalam 139,16)
Ja ustanovljujem vremena i međe prebivanja tvojih. (Dj 17,26)
Stvorio sam te tako čudesno, ti si djelo moje predivno. (Psalam 139,14)
Satkao sam te u krilu majčinu. (Psalam 139,13)
Izveo sam te iz majčina krila. (Psalam 71,6)
Bio sam pogrđivan od onih koji me ne poznaju. (Ivan 8,41-44)
Nisam se udaljio, niti naljutio, jer ja sam savršena ljubav. (1 Ivanova 4,16)
Svoju ljubav Oca izlijevam na tebe. (1 Ivanova 3,1)
Ti si moje dijete a ja sam tvoj Otac. (1 Ivanova 3,1)
Ja te dobrima obdarivam više nego što bi tvoj zemaljski otac ikada mogao. (Matej 7,11)
Ja sam savršen Otac. (Matej 5,48)
Svaka milost koju primaš, dolazi iz moje ruke. (Jakovljeva 1,17)
Ja sam onaj koji se brine za sve tvoje potrebe. (Matej 6,31-33)
Moj naum o tvojoj budućnosti je uvijek ispunjen nadom. (Jeremija 29,11)
Ljubavlju vječnom ljubim te. (Jeremija 31,3)
Moje misli prema tebi su brojne, više ih je nego pijeska na obali morskoj. (Psalam 139,17-18)
Ja se radujem tebi pun veselja, obnavljam ti svoju ljubav, kličem nad tobom radosno. (Sefanija 3,17)
Nikad se više neću odvratiti od tebe i uvijek ću ti činiti dobro. (Jeremija 32,40)
Ti si mi predraga svojina, narod koji sam izabrao. (Izlazak 19,5)
Želim te čvrsto zasaditi svim srcem svojim, svom dušom svojom. (Jeremija 32,41)
U mojoj je moći da ti objavim velike i nedokučive tajne. (Jeremija 33,3)
Ako me budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom, naći ćeš me. (Ponovljeni zakon 4,29)
Neka budem sva radost tvoja i ja ću ispuniti želje tvoga srca. (Psalam 37,4)
Ja izvodim u tebi i htjeti i djelovati. (Filipljanima 2,13)
Mogu snagom u tebi djelatnom učiniti mnogo izobilnije nego li ti moliti ili zamisliti. (Efežanima 3,20)
Ja sam tvoj najveći ohrabritelj. (2. Solunjanima 2,16-17)
Ja sam i Otac koji te tješi u svakoj tvojoj nevolji. (2 Korinćanima 1,3-4)
Kad zazivaš, ja te čujem, izbavljam te iz svih tjeskoba tvojih. (Psalam 34,18)
Kao što pastir u ruke uzima jaganjca, nosim te u svome naručju. (Izaija 40,11)
I otrt ću svaku suzu s tvojih očiju. (Otkrivenje 21,3-4)
Ja ću odnijeti svaku bol koju si pretrpio na ovoj zemlji. (Otkrivenje 21,4)
Ja sam tvoj Otac i ljubim te kao što ljubim svoga sina Isusa. (Ivan 17,23)
U Isusu je objavljena moja ljubav za tebe. (Iv 17,26)
On je odsjaj Slave i otisak Bića moga. (Hebrejima 1,3)
On je došao da pokaže da sam ja za tebe, a ne protiv tebe. (Rimljanima 8,31)
I da ti kaže da ti ne ubrajam opačine tvoje. (2 Korinćanima 5,18-19)
Isus je umro da bih tebe sa sobom pomirio. (2 Korinćanima 5,18-19)
Njegova smrt je krajnji izraz moje ljubavi za tebe. (1 Iv 4,10)
Predao sam sve što volim da bih zadobio tvoju ljubav. (Rimljanima 8,32)
Ako priznaješ moga sina Isusa, mene priznaješ. (1. Ivanova 2,23)
I nikad te ništa neće rastaviti od ljubavi moje. (Rimljanima 8,38-39)
U mojoj kući ima toliko radosti u nebu kad se obrati jedan grješnik. (Luka 15,7)
Uvijek sam bio Otac i uvijek ću biti Otac. (Efežanima 3,14-15)
Moje pitanje je ... hoćeš li biti moje dijete? (Ivan 1,12-13)
Čekam te. (Luka 15,11-32)
Tvoj Otac koji te voli,
Bog Svemogući.
Izvor: http://fathersloveletter.com/French/ ; preveo i uredio: p. Ivan msc
 |
|
|
|
OGOVOR, KLEVETA
- Stalno kopamo po tuđim smetištima. Mogli
bismo ispravno govoriti. Zašto govorimo
krivo?
Mogli bismo čuti toliko toga lijepoga.
Zašto
s takvom (zlu)radošću slušamo ono ružno?
Naše su oči prozor u svijet pun ljepote.
Zašto tako buljimo u zlo?
- I lopov i lažov upiru prst u drugoga -
tako stvaraju iluziju vlastite pravednosti...
- Prije nego što će Isus ozdraviti gluhog
mucavca (usp. Mk 7,31-37), uzdahnuo je, prije nego jadniku otvara
uši i razrješuje jezik. Zna da će ozdravljeni
ovim čudom postati ranjiv, a i sam će moći
ranjavati (darovi su vrata raja i vrata pakla;
usp. Mt 12,37: Doista, tvoje će te riječi
opravdati, tvoje će te riječi osuditi)...
- Tako i svojim riječima - zlouporabljamo
dobre Božje darove...
- Čovjek, koji ne mari za Boga, boji se smrti;
morat će se zastidjeti kada tamo sretne čovjeka
protiv kojega je zlo mislio, govorio, želio,
činio..., a uz to, s njime će morati provesti
cijelu vječnost, baš najviše s tim čovjekom,
jer tamo vlada - zakon ljubavi. Moguće je
da netko pogriješi i da pritom ima u sebi
nešto što se Gospodinu više dopada nego tvoj
čitavi život.
- Naša je zadaća da ne sudimo prije
Boga...
Veliki su sveci bili blagi prema drugima,
a prema sebi veoma strogi. Koliko smo
samo
spremni isticati tuđe mane, pogrješke,
postupke,
učinke, loše nakane... A mi? Za sebe
imamo
tisuće izgovora i aureola.
Moralna procjena ogovora i klevete
Ogovor i kleveta su krivnje počinjene protiv
pravde, istine i ljubavi.
Poštivanje dobra glasa osoba zabranjuje svaki stav i svaku riječ
koji im mogu prouzročiti nepravednu štetu
(usp. Izr 18,5). Postaje krivim:
- - za ogovaranje onaj tko, bez objektivno valjana razloga,
otkriva tuđe manjke i pogrješke osobama
koje
za to ne znaju (usp. Sir 21,28);
- - za klevetu onaj tko, tvrdnjama suprotnim istini, škodi
dobru glasu drugih i daje prigodu za krive
sudove o njima (KKC 2477).
- Ogovor i kleveta nište dobar glas i čast bližnjega. Svatko ima naravno pravo na čast svoga
imena, na svoj dobar glas i na poštovanje.
Stoga, ogovor i kleveta vrijeđaju krjeposti
pravde i ljubavi (usp. KKC 2479); ogovaratelj i klevetnik otimaju dobro ime
bližnjemu, kradu njegovu čast i poštovanje,
a to je veće zlo nego li bližnjega udariti,
okrasti - jer je ime i čast veća vrijednost od materijalnih dobara.
- Netko lijepo reče:
- ako krademo čast svojim prijateljima - to je gadna nezahvalnost i sramotna izdaja
- ako ju krademo svojim neprijateljima i protivnicima - to je nedopuštena osveta
- ako ju krademo onima, koji nam nisu ni prijatelji ni neprijatelji, koji nam nisu učinili ni
dobro ni zlo - to je okrutnost razbojnika koji napada i ubija putnika na cesti.
U svakom slučaju - to je velika grjehota protiv ljubavi prema bližnjemu.
- Kleveta: Težina laži mjeri se prema naravi
istine koju izobličuje, prema okolnostima
i nakanama onoga tko laže, prema šteti što
su je pretrpjeli oni koji su žrtve laži.
Iako je laž, u sebi, samo laki grijeh, postaje
smrtnim grijehom kad teško vrijeđa krjeposti
pravde i ljubavi (KKC 2484); i ogovor i kleveta u teškoj stvari jesu, dakle, teški grijeh.. Grješnost je
još veća kad nakana varanja prijeti opasnošću
kobnih posljedica po one koji su odvraćeni
od istine (KKC 2485). Dobra nakana (npr. lagati da bi se 'pomoglo'
bližnjemu) ne čini dobrim ni ispravnim
neko
djelo koje je u sebi neuredno (kao
što su
laž ili ogovor). Svrha ne opravdava
sredstva.
Nije dopušteno činiti zlo, da od toga
nastane
dobro (KKC 1761). Laganje je težak
grijeh
ako osoba koja se njom služi postaje
sukrivcem
poroka ili teških grijeha. Želja da
se učini
usluga ili prijateljstvo ne opravdavaju
dvosmislenost
govora. Laž (kleveta) - najizravnija
povreda
istine, obeščašćivanje riječi, nasilje
učinjeno
drugome - po svojoj je naravi za osudu.
- Ogovor: štetne posljedice ogovora postoje uvijek, i za one koje se
ogovara, i za onoga tko ogovara, i za one
pred kim se ogovara, i za sredinu u kojoj
se ogovara. Ja sam ono što mislim o drugima. Svetac misli
da su svi sveci, lopov misli da su svi lopovi.
Negativistički stav proizlazi iz otrovna
srca... Zao govor (ogovor) učvršćuje u zlu onoga koji ogovara, truje onoga pred kim se ogovara, oštećuje onoga koga se ogovara, osiromašuje zajednicu u kojoj se ogovara. Uz to je stalno prisutna opasnost
da ogovor prijeđe u klevetu. 'Kad god nešto
zinemo o drugome, uvijek nešto zinemo i o
sebi!' Čovjek može biti sličan leptiru (ako
dobro govori o drugima) ili muhi (ako o njima
zlo govori) (usp. Slavko Pavin, SI, Sloboda za ljubav. Ignacijanske duhovne vježbe, SKAC Palma, Zagreb, 2002, s. 54-55).
- Netko može reći: Smijem govoriti istinu! Da, istinu o drugome smijemo govoriti, ali
samo: da se taj bližnji popravi, ako je ugroženo
javno dobro, ili je u opasnosti naše ili
tuđe dobro ili sreća. I tada treba pokušati
najprije nasamo opomenuti grješnika, a ako
ni to ne pomaže, onda tek kazati drugima,
i to samo onima na koje to spada (npr. mane djece reći roditeljima) i samo onoliko koliko je istina.
- Mogu li ipak ponekad, u opravdanom slučaju,
lagati? Lagati - ne, prešutjeti istinu - da, ponekad.
Isus reče: Istina će vas osloboditi (Iv 8,32). Istinitost se drži ispravne sredine između
onoga što se mora očitovati i tajne koja se mora čuvati; uključuje poštenje i diskreciju. Pravo na priopćavanje istine nije bezuvjetno. Evanđeoska zapovijed bratske
ljubavi ("zlatno pravilo'': Sve, dakle, što želite
da ljudi vama čine, činite i vi njima /Mt
7,12/) u konkretnim prilikama zahtijeva da se procijeni
je li ili nije prikladno otkriti istinu onomu
tko za nju pita. Dobro i sigurnost drugoga,
poštivanje privatnog života, dužnost da se
izbjegne sablazan, opće dobro - dostatni
su razlog da se prešuti što ne smije biti
poznato, ili da se upotrijebi diskretan govor.
Nitko nije dužan otkriti istinu onomu tko
nema prava da je upozna (ZKP, kan. 983, § 1; KKC 2489). Povjerljivi iskazi štetni drugima ne smiju
se širiti. Svatko mora čuvati pravednu
suzdržljivost
glede privatnog života ljudi.
- Svaka krivnja počinjena protiv pravde i
istine (lažno svjedočanstvo, krivokletstvo,
neosnovan sud, ogovor, kleveta, laskanje,
ulagivanje ili dopadljivost, hvastanje ili
razmetanje) nameće dužnost odštete (javne ili, u nemogućnosti, potajne ili
barem, moralne zadovoljštine, u ime
ljubavi),
pa i onda kad je krivcu oprošteno,
pa i u
krivnjama protiv tuđega dobra glasa.
Takve
stvari nije dosta samo reći na Ispovijedi,
nego treba i svu štetu nadoknaditi:
vratiti
ukradenu čast i poštenje; a to je teško
popraviti.
- Poznat je primjer jednog sveca, koji je
ogovaratelju na Ispovijedi rekao da uzme
jastuk, kada puše jak vjetar, i rasipa iz
njega perje. Pokupite sada to perje i vratite natrag u
jastuk, reče sveti ispovjednik. To je nemoguće, odgovori pokornik. Eto, tako je gotovo nemoguće popraviti ogovor
i klevetu, reče ispovjednik.
- Zato je netko rekao: zbog našeg jezika,
obrtnik ili trgovac može izgubiti mušterije,
činovnik službu i kruh svoj i svoje obitelji,
svećenik povjerenje svojih vjernika... Kolike
li štete! Tko će to nadoknaditi!?
- Ta odšteta, moralna i gdjekad materijalna,
procjenjuje se po mjeri prouzročene štete;
odšteta obvezuje u savjesti (usp. KKC 2487).
- Sukrivac tuđih laži (kleveta), po kriteriju odgovornosti
za 'tuđe grijehe', postaje onaj tko sudjeluje
- naredi - svjetuje - hvali - odobri - ne
prijavi - ne spriječi (kad je to mogao ili
bio dužan učiniti) - štiti tuđu laž. Ako
se radi o zajedničkim grijesima, tu postoji i zajednička sukrivnja
i suodgovornost. Formalno sudjelovanje: tko dragovoljno prihvaća zle
ciljeve akcije i u nju se djelatno uklapa.
Materijalno sudjelovanje: tko je prisiljen, fizički
ili moralno, protiv svoje volje uzima
udio
u nekoj laži; težina krivnje sudionika
ovisi
o težini straha i nasilja. Oba načina
sudjelovanja
su zao čin, ali je formalno sudjelovanje
daleko veći grijeh.
- Svetački primjeri nam govoreda ljubav, naprotiv, lažne, izmišljene pogreške raskrinkava
kao laž i sotonsku zloću. A istinite, potajne
grijehe, mane i slabosti bližnjega nastoji
ispričati. A ako su te pogreške i velike,
ljubav o njima ne govori, nego radije spominje
krjeposti, dobre strane drugoga.
- Isus u laži prokazuje đavolsko djelo: Vama je otac đavao..., nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori, jer je
lažac i otac laži (Iv 8,44). I postavlja 'zlatno pravilo': Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine,
činite i vi njima (Mt 7,12).
p. Ivan MSC
|
|
|
|
O KRUNICI - U SVIBNJU
- Gledaj zvijezdu, zovi Mariju! (sv. Benedikt).
-
Don Bosco kliče: 'Hostija! Djevica Marija! Snaga i Čistoća! Oboružajte se ovom dvostrukom zaštitom!'
- Posveti se ovog mjeseca njenom bezgrješnom Srcu! Preporuči se svaki dan od svega srca Prečistoj Djevici, i imat ćeš mir (sv. župniku arškom njegov ispovjednik).
- Ona pristupa iz 'Slave' u kojoj je Bog jedino mjerilo. Ona je Isusa upoznala i ljubila više nego svi drugi ljudi. Znaj da je bila ništa i da je sve primila od Boga - kao ogledalo koje ne zadržava nikakvo svjetlo za sebe, već sav sjaj vraća suncu...
- Djevica Marija je najstrašnija od neprijatelja, što ga Bog stvori protiv đavla... Đavao drhti pred njenim imenom. Ona je (u Post 3,15) već proročki označena u obećanju, danom prvim roditeljima pošto su sagriješili, u vezi pobjede nad zmijom (LG 55)
; radi svoga intimnoga sjedinjenja sa Sinom, ona je izvor oslobođenja od Sotone; ona je s njim u stalnom neprijateljstvu; ona će mu konačno satrti glavu; njezino će Srce konačno trijumfirati slaveći pobjedu nad Sotonom!
- Bog je htio dati nam sve po Mariji. On je htio da Isus dođe po Mariji; njezina uloga sastoji se u tome da daje svijetu Isusa; ona to čini tako da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinoga Posrednika (LG 62); častimo
Njega, ne nju; ne suprotstavlja se niti natječe sa svojim Sinom, nego Ga nudi kao izvor zdravlja, spasenja. Ona Ga donosi Elizabeti i Isus preko Marije ulijeva u Ivana Krstitelja posebni dar Duha Svetoga koji ga čisti i ozdravlja (Lk 1,44)…
Kakav god da si grješnik, ako tvoje srce obuzme očaj - gledaj Mariju i zadobit ćeš nedužnost i mir, kažu sveci. Nema nikoga, tko izgovara Marijino ime sa željom da napusti grijeh, a da ga napast ne bi napustila!, uporni su sveci. Nema neizlječive duhovne
bolesti od koje te Ona neće izliječiti! Ona je Majka svih, a posebno grješnika. Njezina su svetišta mjesta obraćenja, pokore, pomirenja s Bogom; ona budi u tebi nadu da ćeš se popraviti i ustrajati u dobru... Marijo, ja sam tvoj bolesnik, sav sam tvoj ('totus tuus'), spasi me!
- Ako sâm Bog slavi Mariju (preko svoga anđela, Lk 1,26-28; Duh Sveti preko Elizabete, Lk 1,42.45), to može činiti i svaki kršćanin. U hvalospjevu Veliča osvjedočit ćeš se u nutarnje osjećaje duše ispunjene Bogom i zaljubljene u Boga; slavit ćeš Gospodina na Njegov način.
- Izmoli svakog dana barem deseticu od pet otajstava krunice; to je vrlo jednostavan način postizanja duševnoga mira, nutarnje sabranosti; zadrži se pet minuta u šutnji s Bogom. Gledaj život, smrt i proslavu Isusa Krista Marijinim očima!
- To možeš u višestrukim oblicima moljenja krunice (krunica biblijska - navjestiteljska - antifonska - liturgijska - meditativna - krunica-slavljenje Riječi Božje - krunica hvale...). Za ovo genijalno sredstvo sastavljeno od jednoga križa i 59 zrnaca, znaj, da između zadnjeg 'radosnog otajstva'
(Isus izgubljen i nađen u Hramu) i prvog 'žalosnog otajstva' (agonija u Maslinskome vrtu) ima... tri četvrtine Evanđelja, najmanje! Ova 'Biblija siromaha u duhu' je stoga: sažetak povijesti spasenja, Evanđelje
predstavljeno u dvadeset slika, katekizam izložen u dvadeset crteža, kratak pregled liturgijske molitve, živo prisjećanje na pashalna otajstva, sinteza liturgije, slavljenje Riječi Božje, kršćanski brevijar (D. Betancourt, u knjizi Izvori ozdravljenja - Sakramenti
/Duh i voda, Jelsa, 1998., str. 30/, izvor iz El Oriente Dominicano, Ekvador, br. 349).
- Blagoslovljena ti... i hvala što si nam dala Isusa... ti, kćeri Boga Oca, ti, Majko Gospodinova, ti, zaručnice Duha, ti, Majko Crkve... ispunjena darovima i blagoslovima Duha, daj da i mi dahom Duha Svetoga uzmognemo biti poput tebe, zrcala u kojima se vidi Bog...
- Papa Ivan Pavao II., proglašavajući 'godinu krunice' (od listopada 2002. do listopada 2003.), želeći nas pripremiti na velike milosti i velike događaje, govori o važnosti krunice: Krunica je skraćeno Evanđelje. Nova evangelizacija će
primiti svoju snagu i milost po krunici. S krunicom ćemo prevladati krizu molitve. Tko nađe put do Majke Božje, otkrit će Sina Božjega. Krunica je istinska škola molitve, molitva za mir u kući i među narodima, moćna molitva u kojoj primamo snagu Duha Svetoga. Marija je pritom naša majka, učiteljica i voditeljica; pomoći će nam da se posve sjedinimo s Isusovim životom.
- Papa savjetuje, da se potrudimo moliti krunicu s punom snagom, da imenujemo otajstva krunice i navijestimo Riječi Sv. Pisma u kojima se spominje to otajstvo; ne bismo trebali samo izgovoriti kratku, suhu riječ, nego čuti cijelu Riječ Božju, u
kojoj odzvanja to otajstvo krunice. Tada će krunica razviti posve novu snagu: snagu utjelovljene Riječi Božje, snagu Duha Svetoga. Jer kad god slušamo Evanđelje i primamo njegovu istinu u svoja srca, obnavlja se tajna Utjelovljenja (dolazi nam Isus u naše srce: Gospodin!).
Nakon imenovanja otajstva krunice, trebao bi nastupiti trenutak tišine i šutnje: Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je! (Lk 11, 28).
- H. Madinger navodi: Krunicu treba moliti razmišljajući o poruci i sadržaju otajstava, jer to je molitveno čitanje Evanđelja... Dok ti budeš molio i otvarao svoje srce, Duh će Sveti sići i na tebe i obasjat će te sila iz visine (Lk 24,49)...
Najdublja tajna vjernog moljenja krunice sastoji se u tome, da nam Majka Božja pri tome izmoli Duha Svetoga!... Jer bez Duha Svetoga ne možemo niti vjerovati, niti ljubiti, niti biti jedno s Isusom... Krunicu treba, dakle, tako moliti da nam kroz nju
Duh Sveti silazi u srca! Ona treba postati izlijevanje Duha Svetoga, kao što se na Pedesetnicu Duh Sveti izlio na 120 učenika u Dvorani posljednje večere. Dok ti moliš krunicu, sila iz visine sići će na tebe! Duh istine (Iv 15,26) ispunjava te da upoznaš Isusa, Sina Božjega...
Tada ćeš upoznati slavu Božju i doživjeti pravi mir u srcu... Vođeni Marijinom rukom, želimo ići Isusovim stopama. To je bit krunice... Odvaži se i počni i ti s dnevnom krunicom, moleći je bez dosade! Ona će promijeniti tebe i tvoju obitelj... Tada ćeš otkriti riznice blaga. Duha Božjega, Njegovo svjetlo i Njegovu snagu
(usp. Dr. H. Madinger, Svjetlosna krunica, Obit. centar /izd./, Zagreb, 2003.)
- Sv. Ivan Bosko priča o svom nadnaravnom doživljaju, u kojem je razgovarao sa 'svojim' nedavno preminulim '15-godišnjim pobjednikom', sv. Dominikom Saviom: Dragi moj Domenico, kaži mi, što ti je dalo najveću snagu u tvojem smrtnom času? … Na mojoj samrti najviše me je krijepila pomoć moćne Otkupiteljeve Majke. Kaži svim svojim sinovima, neka nikada ne zaborave Njoj se moliti, dok god žive...
p. Ivan, MSC
|
|
|
|
O NAPASTI
Blago tebi ako si napastovan!
- Bog nije ništa učinio za zlo ili za tvoju nesreću. Sám Bog ne napastuje. On može kušati čovjeka po patnji, dok sotona to hoće srušiti - što ne isključuje da isti događaj može biti kušnja prema Božjem pogledu, a napast prema namjerama sotone. U planu Božjem koji želi divinizirati čovjeka u Kristu = kušnja, i njeno đavolsko iskorištavanje = napast, neizbježne su.
One te vode iz darovane slobode u življenu slobodu; iz izabranja u alijansu; kušnja popravlja čovjeka u Božjem misteriju spasenja; ona je sám put nutarnje Pashe - ljubavi koja se nada (Rim 5,3).
Kušnja je pashalna.
- Mnogi sveci podnosili su muku svakojaku dane, mjesece i čitave godine... Sv. Augustin govori kako su ga nakon obraćenja strasti poput sirena zvale natrag u grijeh. Sv. Benedikt, Franjo Asiški i Katarina Sijenska, u trenucima napasti
na čistoću, bacali su se u trnje da svladaju napast.Monasi-redovnici znali su u takvoj kušnji staviti ruku u vatru. Sv. Jeronim se udarao kamenjem. Sv. padru Piu Isus reče: Dijete moje, ti ćeš me napustiti ako te ne budem razapinjao. Sv. župnik arški govori: Treba nas žaliti, ako nismo jako iskušavani od sotone! Nismo li onda prijatelji demona, zloduha; ako nemate uboda napasti, znači da su demoni vaši prijatelji... Možemo reći, da kolikogod napastovanje bilo ponižavajuće, ono je znak, najsigurniji znak, da smo na putu koji
vodi u nebo... Sv. Vinko Paulski reče: Blaženo je stanje biti napastovan i to nam stanje u jednom danu pribavi više zasluga nego mjesec dana bez napasti... Ne treba moliti Boga da nas oslobodi napasti, nego da nam pomogne da ih dobro iskoristimo, da nam pomogne da im ne podlegnemo... Kard. Charles Journet piše: Nitko, osim Boga, nitko nije više radio na svetosti Joba kao što je to činio đavao. Najveći sveci su oni koje sotona i tijelo najviše napastuju...
Bog znade iskoristiti zloću sotone za tvoju izgradnju. Bog ograničava njegov utjecaj i djelovanje tako što je on u službi nacrta i planova Božjih. Tako je osuđen, da protiv svoje volje, radi indirektno za tvoje spasenje i za slavu Božju (tako sv. Ivan Zlatousti).
Ne boj se, jer je njegova moć podvrgnuta Božjoj moći. Sv. Vinko Paulski: On može 'na lancu lajati', ali ne može vas ujesti. Može vam zadavati strah, ali vam ne može nanijeti nikakva zla. To vam tvrdim pred Bogom, u čijoj prisutnosti vam ovo govorim. Sv. Ivan od Križa: Duša, koja je sjedinjena s Bogom, zadaje sotoni strah kao što mu zadaje sam Bog. Sv. Terezija Avilska tvrdi da,
sjedinjena s Bogom, ne boji se sotone više nego muhe ili mrava. Konačno, sv. Ivan Zlatousti: Kad odlazimo od Svetoga Stola, od Oltara, mi smo kao vatreni lavovi, ojačani i strašni za sotonu.
- Koji, dakle, nisu napastovani, znak je da Bog s njima ozbiljno ne računa. Sve dok si napastovan, a bit ćeš to do svoje smrti, ti si privilegirani miljenik Božji... (op.: to ne znači sám 'tražiti' napast!).
- Isus Krist demaskirao je Sotonu; u Kristu si bio ti iskušan, u Njemu si đavla već nadvladao, kaže sv. Augustin (đavao je pobijeđena sila, i on to zna - zato je i tako agresivan); budući da je Krist dopustio biti iskušan, dao ti je poduku kako pobijediti (usp. napastovanje u pustinji).
Rekao je: Ne bojte se, Ja sam pobijedio svijet! Ne idi, stoga, nikada sam na napast (jer ćeš izgubiti), nego preko Isusa, u Ime Isusovo!
p. Ivan MSC
|
|
|
|
On će vas krstiti Duhom Svetim...
NJEGA ČEKAMO!...
- Onoga koji "krsti Duhom Svetim,"
preplavljuje Duhom,
obdaruje svjesnim iskustvom Duha,
iskustvom nazočnosti Duha u našem životu...
O, neka oživi krsnu vodu milosti, aktivira u nama primljenog Duha.
Neka Ga "izlije", oslobodi u nama 'pečat dara' primljenog Duha u Krizmi,
- ne izvana, nego "iznutra", poput "žive vode"...
- Neka taj Duh Sveti u ovom Došašću
probudi u nama uspavanu snagu
i oživi umrtvljene darove, plodove i krjeposti...
Neka taj isti Isus, kojeg Ivan Krstitelj naviješta -
učini da Mu se potpuno predamo...
Neka u ovom Adventu
od Ivana navješteni Isus koji "krsti Duhom Svetim"
izlije na nas silu svoga Duha Svetoga,
silu koja uskrisuje mrtve,
silu koja liječi ranjenu dušu,
silu koja liječi svaku slabost i bolest,
silu koja izgoni zle duhove,
silu koja posvećuje Crkvu i čini je nepobjedivom,
silu koja nas iz korijena mijenja da svaki dan postajemo sličniji Bogu,
silu koja omogućuje da nosimo svoje križeve i križeve drugih,
silu koja pobjeđuje sve kušnje...
silu vjere kako još nitko nije vjerovao,
silu ufanja kako se još nitko nije nadao i u Nj' pouzdavao,
silu ljubavi da možemo ljubiti bližnjega onako kako je On ljubio svoje suvremenike.
Da i danas tom, od Boga darovanom silom,
možemo svjedočiti da je On, Isus uskrsnuli, živ i isti danas i uvijeke,
da je jedini Spasitelj i Otkupitelj!
Amen!
|
|
|
|
OPROST
- Tek kad se pomirim i s bližnjima, s braćom, i Isus će mi dati svoje oproštenje. Gospodin me poziva najprije da molim oproštenje i da oprostim drugima (to je početak ponovnog uspostavljanja narušenih
veza između mene i bližnjih i između nas i Boga, kao uvjet za primanje Vode žive). Potpuno je bez koristi vjerovati da mi Bog oprašta moje grijehe sve dok ja odbijam ili zanemarujem pomirenje s braćom; neće biti oproštenja niti oslobođenja niti ozdravljenja
bez iskrenog praštanja drugima koji su zgriješili protiv mene... Ako želiš mir, moraš oprostiti od srca (Mt 18,35). Ne postavljaj nikakvu granicu oproštenju uvreda (usp. Mt 19,21-22; Lk 17,4). Nije dovoljno otići na
Ispovijed, a doma je netko zbog mojih uvreda bolestan (prije se treba pomiriti s bratom; usp. Mt 5,23, ili barem odlučiti to što prije). Bog traži da oprostimo da ne bismo trpjeli, ni drugima zadavali bol. Mržnjom čovjek može
postati sotona (sotona nikada ne može reći, ni Bogu ni čovjeku: 'žao mi je', 'oprosti', 'kajem se' - zato je pakao vječan). Tko do kraja tjera pravdu, čini nepravdu! Pravednost nije dovoljna - nju nadilazi ljubav; zato pravda mora biti ublažena milosrđem, ljubavlju.
- Pomirenje s braćom kazuje da sam iskren tražeći Božje oproštenje. Povrijediti bratsku ljubav znači uvrijediti Gospodina. Ne-praštanje je protest protiv oproštenja Božjeg! Duh Sveti nas uči da treba opraštati kako Bog oprašta:
On nikoga ne isključuje iz svoje ljubavi. Jedina apsolutna prijetnja, koju je Bog po Isusu izrekao, jest ova: u mukama je svatko tko od srca ne oprosti svome bratu (Mt 18,34-35). Neću biti 'kažnjen zbog' svoje okrutnosti -
manjak milosrđa već je samo po sebi pakao. Budi, stoga, milosrdan prema drugima kao što je Isus bio s nama; On nam kaže da nas Njegov Otac ljubi kao Njega samoga a i On da nas ljubi kao što ljubi svoga Oca. Želiš li biti božanski, budi božanski
milosrdan prema drugome (usp. Lk 6,36); proglasi ga pred Bogom nevinim (to ne znači pristati na nepravdu /opraštanje nije ubijanje nepravde/, nego ga, iz kršćanske ljubavi, u tebi samome, smatraš nevinim, 'jer ne zna što čini'; svaki od nas je ranjen istočnim grijehom i potrebni smo samilosti jedni od drugih) - pa ćeš vidjeti kako
se ostvaruje Božje djelo u njemu, kako ga On obnavlja i čisti... Htjeli-ne htjeli, braća smo. Braća bi nam prestala biti onda kada bismo prestali govoriti: 'Oče naš'! (usp. sv. Augustin).
- Kršćanin sije mir - a ne razdor; gasi požar - sluša i šuti; na uvredu odgovara molitvom; na klevetu odgovara blagoslovom; ako je progonjen - ne napada; izbjegava zadjevice, nadmudrivanja, vrijeđanja i nepravde; nastoji oko uspostavljanja mira i sloge; posreduje među sukobljenim stranama; sve čini da ukloni i uzroke i posljedice sukoba.
- Svako takvo tvoje milosrđe ima budućnost... Zato oprosti i unaprijed, već sada svim onima koji će te još ikada povrijediti do tvoje smrti...
- Konačno, opraštanje se ne uvjetuje. Sv. Ivan Krizostom kaže: Bog traži da prvi treba moliti za oproštenje onaj koji se je prvi sjetio problema, a ne onaj koji je prvi uvrijedio! Slično kaže i papa u Sarajevu: Ne treba čekati da se drugi promijene: tako ni opraštanje ili
traženje oproštenja ne treba biti uvjetovano pokajanjem na drugoj strani. Samo ljubav poznaje savršenstvo Zakona; samo je ona vjerodostojna, sve ostalo je sablazan... Povjeruj da nemaš neprijatelja, da te nitko ne može uvrijediti (u nama se vrijeđa uvijek samo oholost, nikada poniznost! Naši pravi neprijatelji su u nama samima - J.-B. Bossuet)! Budi iznad neprijatelja, razori
mrak u sebi, pretvori zlo u dobro! Kad nevini ranjava onoga koji ga je ranio, tko će zaustaviti daljnja nasilja (C. Carretto)! Onog dana, kad ne budemo gorjeli ljubavlju, mnogi će umirati od studeni (F.Mauriac).
- Pa kad si već jednom oprostio - ne vraćaj se više na to, to je gotovo!, da i tebi Bog ne bi opozvao svoj oprost (pročitaj parabolu o 'opozvanom oprostu': Mt 18,23-35).
- Nepraštanjem kažnjavaš sebe, a praštanjem uvreditelja. Nije opraštanje ono što se često čuje: Ja opraštam, ali ne zaboravljam; ja opraštam, ali onaj zna što je učinio. To nije kršćanski način opraštanja. Netko lijepo reče: ako možeš oprostiti, ali ne možeš zaboraviti,
kao što govore mnoge osobe, postavljaš uvjete Božjem oproštenju. Govoriš: Oprosti mi tako kako sam ja u stanju oprostiti, ali ne više. Kršćanin, u svjetlu vjere, govori: Povrijedio si me i mrzio sam te, ali sad ti opraštam u Isusovo ime, jer ti vjerojatno nisi znao što činiš /usp. Lk 23,34/.
Nemoj govoriti o miru, ili ga prije Sv. Pričesti primati ili nuditi, kada nisi u stanju oprostiti i doživjeti ga ponajprije u svojemu srcu.
(- Jorge L. Borges navodi slijedeći primjer: Abel se i Kain susreću s onu stranu. Kain će Abelu: Jesi li mi oprostio? - A što to?, upita Abel. Ubio sam te, reče Kain. Doista se ne sjećam, odgovori Abel).
- Nije kršćanski niti reći: Opraštam, ali Bog vidi; ja se neću osvetiti, ali Bog će se osvetiti... Nemoj Boga suobličavati svome liku. Moli radije kao sv. Stjepan /gledajući Savla/: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh /Dj 7,60/... To je molitva
koju Bog rado uslišava; ta je molitva vjerojatno uputila Savla u Damask. Neki crkveni oci vele: da nije bilo Stjepanove velikodušne molitve posredovanja, Crkva vjerojatno ne bi imala 'Pavla'... Ako te uvreditelj i dalje progoni, Isus kaže: Radujte se...! /Mt 5,12/).
- Ne pokazuj prstom na pogreške svojih bližnjih. Nikada se ne rješava problem pokazujući prstom na druge. Blagost i krotkost spadaju u Isusovih osam blaženstava. Ako si strog prema drugome, vjerojatno ćeš uvijek pogriješiti; ako si pak blag, nećeš nikada.
Isus reče: Ne sudite i nećete biti suđeni! Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se... jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti (Lk 6,37-38; Mt 7,1-5). Nemilosrdnom, i sud će biti nemilosrdan; tko je milosrdan,
likuje nad sudom - jer će po mjeri svoga milosrđa zadobiti mjeru Božanskog milosrđa. Ako ne želiš odbaciti Krista, tvoj život mora biti izgrađen upravo na ovim Njegovim riječima. Oprostiti, iskazati milosrđe - Božje je obilježje; to je tolika snaga duha da
može zapaliti čitav svijet! U svako vrijeme bilo je to 'nesuvremeno'. No, jedno je sigurno: Krist ni u toj točki ne pozna uzmaka. Netko reče: Tko sa sobom uvijek nosi otkočenu pušku, na kraju će nekoga i ubiti. Ako je tvoje jedino sredstvo čekić, na kraju će svi drugi za tebe biti čavli. Dan će ti proteći u zabijanju čavala... Sv. sestra Faustina savjetuje: Molite Gospodina, svaki put poslije Sv. Pričesti, da pročisti i posveti vaš jezik, kako ne biste njime ranjavali druge. Da, postoje riječi koje mogu ubiti.
Evo kriterija za tvoj govor o drugome: Ako su istina i ljubav u tebi - tada govori a ne šuti. Ako su tvoje riječi istinite, a drugoga povređuju - šuti, jer bi to bila samo istina, ali ne i ljubav. Ako tvoja riječ govori ljubav, ali neistinito - šuti, jer bi tvoja riječ bila hipokrizija, a ne istina...
- Evo kako mole kršćani: Oče, njegova me radost ražalostila, molim Te, učvrsti ga u radosti. Okružuju ga, obožavaju, hvale... neka bude još više okruživan, poštovan, hvaljen! Uzmi moje dvije ruke i prisili ih da plješću u njegovu čast! Govorit ću o onom dobrom što čini, šutjet ću o zlu što je u njemu i koje samo ja znam. Žrtvujem ti ovu bol borbe moje volje protiv mog zlog srca! (F. Varillon).
- Savjeti R. Bundala s obzirom na 'bratsku opomenu' (usp. Mt 18,15-17): Kaniš li koga što opomenuti, ako nisi u stanju Milosti, ne čini to prije Ispovijedi. Inače - nađe li te đavao u tvome, pa i najmanjem grijehu - izrugat će te, napasti i poniziti po osobi koju opominješ. Zbog nečista ti srca, Bog nije mogao stati uz tvoju dobru namjeru. I ne reci opomenu na takav način da porušiš sve mostove između sebe i bližnjega. Kad govoriš, neka ti srce žari od ljubavi za bližnjega.
Ne otvaraj usta svaki čas i čim vidiš grijeh; duh tužitelj zbraja grijehe; Isus nije hodao svijetom prigovarajući. Nikada ne opominji čovjeka koji tebi čini zlo. Radije zlo pretrpi opraštajući i moleći za tu osobu. Opominji onda kad vidiš da netko čini zlo bližnjemu. Opomena služi ljubavi, a ne sebeljublju (usp. R. Bundalo, Sinovi Svjetla, HKZ "MI", Zagreb, 2002., str. 335-338).
p. Ivan MSC
|
|
|
|
Otvori mi oči, Gospodine! (Mk 8, 22-26)
- Kad ćemo, poštovani slušatelju, kao Isus, osjećati posebnu ljubav prema siromašnima? Kad će svi bijednici postati naši posebni ljubimci, postavljeni na prvo mjesto naše ljubavi? Kad ćemo otvarati ruku prema onima koji su na rubu života, dijeliti njihov položaj i rješavati ga?
- Tko još poziva na župni blagdan, na Božić, Uskrs... siromahe, a ne prijatelje i kolege, na objed, u svoju obitelj? Nitko. Zaboravljeni su i napušteni, kao i Isusova Riječ...
- Najistaknutiji i pravi članovi Crkve, sveci, uvijek su bili 100 posto na strani siromašnih. Svi oni koji su ozbiljno uzimali Krista, ozbiljno su uzimali i siromašne. Svi oni nose Isusov križ - bijedu ovoga svijeta. Nismo li siromašni i bolesni, zapravo, mi koji se od njih okrećemo? Ne pomoći im - znači nijekanje Evanđelja, grijeh protiv Evanđelja.
- Pogledajmo Isusa (a koga ćemo drugog?). Radije nije jeo niti spavao niti odmarao kako bi mogao pomoći bolesniku. Kad je vidio da je netko nesretan, bio je potresen. Nije živio sam za sebe, hodao okolo u kravati i odijelu, ili u 'apartmanu na četiri kotača' i govorio kako je On Veliki Bog. Nije imao župni ured u mobitelu i bio "u tjednu nevidljiv, u nedjelju nerazumljiv". Gubavcu je pružio ruku, izliječio bolesnog u sinagogi, prekinuo svoj govor da bi izliječio čovjeka s usahlom rukom, pozvao je k Sebi veliko mnoštvo ugnjetavanih, bijednih i opterećenih i davao im gutljaj počinka i mira. Rekao da je došao izliječiti ranjena srca. Napuštenima je posvetio svoje misli, svoje molitve, svoja djela, svoje riječi, svoj umor, svoju ruku, rub svoje odjeće... (usp.: Ignacio Larranaga: Život s Bogom, str. 160 -167).
- Evo Ga i danas u ovom dijelu Evanđelja, izliječio je slijepca iz Betsaide!
- Naglo ozdravljenje, bez ikakva liječničkog zahvata. Zašto? Jer je slijepac susreo Isusa. Jer su ga dotakle Isusove ruke koje vraćaju svjetlost. Povjerovao je u Isusovu moć. Postao je čovjek s vidom i vjernik. U Isusu je doživio Boga koji ga ljubi i u najtežim časovima njegove tame. Božje kraljevstvo nije ozdravljanje, nego vraćanje u puninu života. Zato taj slijepac, sada obasjan Kristovom svjetlošću, može poći za Njim. Ozdravljen izvana i iznutra, temeljito: i tjelesno i duhovno. To može samo Bog! Vjera koju ovaj slijepac donosi pred Isusa, jest lijek koji on nosi u sebi. I proglédava! Sve je odneseno Kristovom ispruženom rukom! Vjera je terapija, Isus je lijek! I predivan liječnik! Isus je na strani zdravlja, ukoliko bolest nije poslana ili dopuštena zbog nekog većeg razloga. Tražiti ozdravljenje ne znači moliti protiv Božje volje! Kad bi to tako bilo, zašto bismo se obraćali liječniku i uzimali lijekove? Čemu onda i Sakrament Bolesničkog pomazanja, zar je i on protiv Božje volje? Pođimo radije i mi k Isusu na jedan liječnički zahvat...
- Ovaj evanđeoski odlomak propovijeda više nadu nego prihvaćanje bolesti. Još više, poruka ide iznad tjelesnog ozdravljenja: Isus je Svjetlo svijeta i može dati da progledamo. I tu je istinu danas, Isus potvrdio čudom. Ne radi se o nekom senzacionalnom činu, nego o tome što Isus znači za sve nas: On je Svjetlo, onomu koji vjeruje! Njegovim dolaskom, kraljevstvo tame ide kraju...
- Gospodin nas uslišava u skladu s nadom koju stavljamo u Njega. Slijepac je prešao ljudsku granicu jer je vjerovao Bogu. Tko želi čudo, mora vjerovati Isusu i kad čudo izgleda nemoguće - tako glasi poruka Evanđelja o vjeri. Isus je spreman učiniti čudo svakome tko ima jaku vjeru. Otkriva svima što je jače od dotad neizlječive bolesti: vjera! Vjerovati znači unaprijed biti izliječen od svake boli i bolesti. Vjerovati u Isusa - znači ne biti slijepac! Oni koji povjeruju Isusu, proglédaju!
- Koji je najveći problem našega života? Nije to ni žuč ni rak ni visoki tlak... To je naša krivnja pred Bogom. Zdrav se ne postaje ostajući u grijehu. U Nebo se ne ide - griješeći. Nikakve bolesti, ili nesreće, ne mogu nam oteti nadnaravnu ljepotu duše. To može samo grijeh. Ali, dok je tu Isus, to ne može - čak ni grijeh! Darovao je vid slijepcu od rođenja, dat će ga i svakom tko Mu s vjerom priđe priznajući da je u tami!
- Na Krštenje Te je donijela - tradicija. Na Prvu Pričest - razred. Na Krizmu - dar od kuma. Na vjenčanje - folklor ili začeto dijete. Na sprovodu - nosit će Te drugi. Ne bi li barem jednom mogao pred Isusa doći sam?... I zamoliti Ga da otvori Tvoje prelijepe, ali slijepe oči. I da ih ispere od svega što ih je u prošlosti moglo uprljati. Po gledanju nedoličnih slika, Đavao je ulazio u Svetohranište Tvoje duše. Daruj mi, Isuse, nove oči. Neka moje oči ne budu zavodljive, neka ne kradu tuđu ljepotu i dušu... Pogledaj Isusa iz Nazareta u lice, utopi se u Njegovim očima u Presvetoj Euharistiji... i sva prljavština iz Tvojih očiju, sva zloća i nečistoća koja se u Tebi nakupila, nestaje... Jer Isusov je dodir silovit, Njegove oči gledaju lice Božje.
- Kao i taj evanđeoski slijepac - i ja, u Betsaidi hrvatskoj, trebam nekoga tko će mi otvoriti oči. Zbog toga želim imati Isusa. Bez Isusa i Njegova Duha ne mogu vidjeti, ostajem u tami. On je moje Svjetlo! Svim onima što se izgube u noći, proglašava: "Ja sam svjetlo svijeta!" On je sposoban skinuti ljuske s mojih očiju! On to jedini može! Isusova Riječ je jača od svih sila tame! Božja snaga je iznad bolesti i iznad smrti. On mi otvara i nutarnje oči srca, da u svakom čovjeku vidim lice Božje, vidim Isusa...
- Neka Ti danas Krist bude svjetlo, dragi čitatelju!
|
|
|
|
Ovdje je. Konačno je ovdje!...
U božićnoj noći, Bog je odlučio postati naš Spasitelj: Rodio vam se Spasitelj, Krist, Gospodin (Lk 2,11), navijestiše anđeli pastirima.
Sve što Bog ima ljudima reći - jest ovo Dijete! Bog je u ovom Djetetu potpuno i sasvim izrekao Sebe… Vječna Riječ progovorila je u Betlehemu. A kada Bog progovori, sve mora utihnuti… zato je ovo tiha noć, sveta noć…
U svetoj noći zablistalo je nebo i zemlja kao na početku kad je stvaralačkom Božjom riječju sve postalo. Sama jednostavnost - razumljiva i djeci: štalica, jasle, slama… Jednostavnost Ljubavi. Znak Božjeg zahvata u našu povijest. Najveći događaj povijesti.
Odjeknut će blagovijest: Bog je među nama! Eno Ga na rukama Majke!
I dok u ovoj noći nebeski anđeli pjevaju Gloria, u dubokoj vjeri Djevica Marija moli svoj Credo: Gospodin moj i Bog moj - moj je Sin!
Marijo, tvoje Dijete je moj Bog!, priznat će Crkva i milijarde ljudskih srdaca…
Upalimo ove noći svoje svjetiljke na betlehemskoj zvijezdi… neka nas njen sjaj povede, kao svjetiljka nad Svetohraništem, do betlehemske špilje, pred Presveti Sakramenat izložen na oltaru jaslica… Gledajmo, divimo se, blagoslivljajmo, zahvaljujmo dobrome Bogu koji nam, iz ljubavi prema nama, daruje svoga Sina… (Što su Marija i Josip radili kod jaslica? Promatrali, kontemplirali... To je i naša zadaća ovih dana).
Dođimo svi na poklon, poput Marije, Josipa, pastira, trojice kraljeva… - ako smo dovoljno maleni da se želimo sagnuti kako bismo ušli u špilju; samo ponizan čovjek, čovjek na koljenima, može shvatiti tajnu Utjelovljenja. Ohol čovjek vidi samo jasle i djetešce; vjera ponizna čovjeka u djetešcu vidi svoga Otkupitelja i Spasitelja, pravoga Boga i pravog Čovjeka... Bog je tako dubok, da Ga može dokučiti samo krajnja jednostavnost i mudrost.
Dođite, naći ćete Dijete! To maleno Dijete, koje ništa ne govori, ipak je Sin Svevišnjega, Bog naš, svemoguća Riječ Očeva! To maleno Dijete što sniva, vječna je Mudrost! Gledajte Ga, Onoga koga ni nebo ni zemlja ne mogu obuhvatiti… Onoga čije dječje oči gledaju dubinu naših srdaca i čitaju naše tajne… Onoga čije rumene usne svojim poljupcem daju neumrlost, a njihov govor donosi vijest mira i oproštenja. Ono Dijete kome su svi narodi položeni u njegove slabe ruke, pred kim anđeli dršću, zvijezde padaju. Dijete u kome nalazimo Mudrost, jer smo 'ludi'; Moć zaogrnutu u povijene krpe, jer smo slabi; Beskonačnost i vječnoga Boga, jer smo maleni... Evo vam sada Boga u liku nejakog Djeteta. Nije više moćan i nedohvatljiv, ne više strašan! Ne bojte se…. On je malo krhko Dijete… kao i sva naša djeca. Zar ne vidite, to nebesko Dijete, tako ljupko, svima drago… širi prema vama ruke da Ga uzmete u svoje naručje, smiješi vam se… nemojte se bojati. Potreban je vaše ljubavi… Kada Ga pogledate, izgovarajte to sveto i blagoslovljeno Ime onom ljubavlju i milinom kojom Mu je Majka Marija tepala: Isus, Yeshu(a)...
Ova sveta noć je tiha noć kada se pomiče ljudsko srce… Jer to je rođendan Boga na zemlji, rođendan Boga nevjerojatne ljubavi koja ne poznaje mjere… Došao je da nam kaže da se velika moralna Snaga može kriti u fizičkoj slabosti, velika Mudrost u jednostavnoj vjeri, Svemoguća Riječ Očeva u malenom Djetetu... Došao je da nam kaže: Dajte mi vaše čovještvo, a ja ću vam dati svoje božanstvo. Dajte mi vaše vrijeme, a ja ću vam dati svoju vječnost. Dajte mi vaše umorno tijelo, a ja ću vam dati otkupljenje. Dajte mi vaše slomljeno srce, a ja ću vam dati ljubav. Dajte mi vaše ništa, a ja ću vam dati svoje Sve... (Mgr Fulton Sheen).
Bog želi da Njegova ljubav i danas postane čovjekom, u današnjim ljudima, u našim srcima - pa da nam svaki dan bude Božić, otajstvo gdje se betlehemska ljubav rađa. Neka nam se ta ljubav rađa kao nježno maleno Dijete...
(Korištena literatura: Fulton J. Sheen, Vječni Galilejac, UPT, Biskupski ordinarijat Đakovo, 1990.)
p. Ivan MSC
