Duhovni impulsi

ZAHVATI U TAJNU NASTANKA LJUDSKOG ŽIVOTA

NEKI ZAHVATI U TAJNU NASTANKA LJUDSKOG ŽIVOTA (bioetička pitanja)

Grijeh izravnog i namjernog pobačaja (izravan prekid već započetog procesa rađanja) je najveći zločin prema životu. Ljudski život mora biti cijenjen i štićen od časa začeća do prirodne smrti. Ljudski je život svet, jer od samog početka uključuje stvaralačko Božje djelo, i trajno ostaje u osobitom odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom. Čovjek je stvorenje, ne gospodar; samo je Bog gospodar života od njegova početka do kraja te nitko, ni u kakvim okolnostima, ne može prisvojiti pravo izravnog uništenja nedužnog ljudskog bića. S ljudskim zametkom (zigotom) od samog začeća (koje se događa nekoliko sati ili nekoliko dana nakon spolnog sjedinjenja muškarca i žene; usp. J. Baričević i Ana Gabrijela Šabić, Katekizam 6. Put u slobodu, VII. izd., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993., str. 192) treba postupati kao s osobom (zigota već sadrži genetički kôd novog ljudskog organizma od 46 kromozoma, koji svojim unutarnjim skladom i originalnošću upravlja svim razvojnim procesima novonastalog života; nedugo nakon završetka procesa oplodnje, formira se jedna sasvim nova stvarnost koja nije više dio majke, već zasebna ljudska osoba, neponovljiva i jedinstvena; svaki je, dakle, čovjek započeo postojati na samom početku /biologija to naziva oplodnjom/; Crkva naučava da ljudski embrij /zigota - pravi ljudski organizam s vlastitim genetičkim i organizacijskim osobinama/ prima svoju razumnu dušu neposredno od Boga u času začeća). (N.B.: Još je institut Rimskoga prava , doduše u nasljednopravnom smislu, sadržavao odredbu: Nasciturus pro iam nato habetur quam de commodis eius habitur /Fetus se smatra već rođenim kada se radi o njegovim interesima/).

- Ne ubij dijete pobačajem niti ga pogubljuj nakon rođenja (Didaché, 2,2). Izravni pobačaj (koji je tražen bilo kao cilj bilo kao sredstvo, pa makar to bilo iz razloga liječenja!), kao i formalna suradnja u vršenju pobačaja - teški je grijeh protiv ljudskog života (homicid s umišljajem, grijeh koji u nebo vapi za osvetom, usp. Post 4,10; GS 51). Nije dopušteno nikada ga tražiti čak ni zato da bi se izbjeglo veće zlo ili promicalo veće dobro. Sv. Pavao uči da ne valja načelo: Činimo zlo da bude dobro (Rim 3,8). Prema tome, ako bi neki mislili da treba ubiti dijete da bi se spasila majka - to nije pošteno. Dijete je nevino, nije krivo. Radije treba sve poduzeti da se spasi i dijete i majka (usp. Naša vjera. Informacije za odrasle, 4. dio, Nadbiskupski Ordinarijat - Katehetski odjel (izd.), Rijeka, 1973., str. 29).

- Liberalno-individualističkom opcijom za legalizaciju prekida trudnoće, po kojemu žena ima pravo raspolagati svojim tijelom kao privatnim vlasništvom proklamira se kriterij individualne slobode i osobnog izbora; moralno se opravdava slobodni izbor za pobačaj (usp. 'pro choice': 'za izbor'), osobito u slučaju tzv. neželjene trudnoće (začeće nastalo zbog silovanja žene, neodgovornog spolnog ponašanja /sic!/ ili zakazivanja kontraceptivnih sredstava /sic!/ - kada začeće, dakle, nije bilo ni planirano ni očekivano, pa ne postoji ni dobra volja da se novozačeti ljudski život prihvati s naslova spontanosti njegova nastanka /T. Matulić/. U svim tim slučajevima, sudbina fetusa bila bi prepuštena proizvoljnom prihvaćanju ili odbacivanju fetusa od strane žene i apsolutiziranju slobode i prava žene na izbor te zanemarivanju kvalitete ljudskog života prije rođenja. Čovjek jest bitno slobodno biće, ali nije, kao stvoreno biće, apsolutno slobodno biće, već ograničeno i kontingentno. Metafizička narav ljudske osobe i njene slobode (da je čovjek, po definiciji, ograničeno biće, jer je to bitno čovjekovo prirodno stanje) ne ovisi ni o liberalizmu ni o konvencionalizmu, već o njenoj ontološkoj definiciji. Drugim riječima, je li određeni slobodni izbor za pobačaj moralan ili nemoralan, ne ovisi o pukoj sposobnosti čovjeka da bira, već o vrijednosnom određenju fetusa kao osobe, o kvaliteti fetusova života (odnosno, je li ili nije fetus ljudsko biće koje ima pravo na život?). Ova opcija vrednuje kvalitetu bića ljudskog fetusa kao ljudski biološki materijal, bez ikakve ontološke i antropološke vrijednosti; njena sloboda ograničava se samo na sposobnost izbora, bez vrijednosnog određenja prema konkretnom izboru (prekidu trudnoće); pozitivno vrijednosno određenje prema fetusu uvjetovalo bi, naime, slobodu izbora protiv pobačaja i uništavanja ljudskih embrija. Katolički argument protiv namjernog pobačaja počiva upravo na vrijednosnom određenju fetusa kao osobe... (usp. Tonči Matulić, Glas koncila, br. 18, 4. svibnja 2003., str. 9 i br. 19., 11. svibnja 2003., str. 9).

- Oni katolici koji su svjesno i slobodno, fizički ili moralno, sudjelovali u zločinu učinkovitog pobačaja (izvršili, sudjelovali, nagovarali, pomagali, savjetovali, šutjeli ili dopustili taj čin = glavni počinitelj i oni koji sudjeluju u djelu, bez čijeg sudjelovanja djelo ne bi bilo počinjeno) upadaju, svi, u istu zakonsku kaznu unaprijed izrečenog izopćenja (samim time što su učinili prijestup = kazna 'latae sententiae'), osim ako neka osoba, npr. bez svoje krivnje, nije znala da je uz taj grijeh vezana kazna izopćenja ili je djelovala zbog fizičke sile ili ako izvrši pobačaj prije navršenih 16 godina života (ali odgovornost za zločin ubojstva ostaje!); vjerniku između navršenih 16 i nenavršenih 18 godina života, kazna izopćenja treba biti ublažena ili zamijenjena pokorom (ZKP 1323. i 1324.). Izopćenomu je zabranjeno primati Sakramente! (ZKP, kan. 1331. § 1.).

- Ovlast za odrješenje od grijeha pobačaja: u Riječkoj nadbiskupiji, trajnu ovlast za odrješenje od kazne zbog pobačaja imaju svi kanonici i svi dekani (u Zagr. nadb.: i prebendari, svi župnici - uprav. župa za njihovo područje, ravnatelji crkava za njihove crkve, poglavari kleričkih samostana); prema ZKP 566,§2: kapelani u bolnicama, zatvorima i na putovanjima morem, samo na tim mjestima. Svi ispovjednici imaju tu ovlast samo u smrtnoj opasnosti počinitelja te u adventsko, božićno, korizmeno i vazmeno vrijeme, a u pojedinim župama za vrijeme misija, duhovnih obnova, trodnevnica ili devetnica, duhovnih seminara te u Marijinim svetištima: Trsat i Sveta Gora kod Gerova (u Zagrebačkoj nadbiskupiji: Katedrala, Marija Bistrica i Trški vrh).
- Odrješenje od kazne izopćenja: Za grijehe koji su pridržani, ne treba mijenjati obrazac odrješenja. Dosta je da ispovjednik pravo raspoložena pokornika namjerava od tih pridržaja odriješiti, obdržavajući propise važećeg prava s obzirom na dužnost utoka nadležnoj vlasti (ako ispovjednik nema ovlasti za sakramentalno odrješenje, a pokorniku je teško ostati u stanju teškoga grijeha za vrijeme potrebno da se obrati mjerodavnom poglavaru ili ovlaštenom svećeniku - u podjeljivanju sakramentalnog otpuštenja ispovjednik mora obvezati pokornika, pod prijetnjom ponovnog upadanja u kaznu, da se u roku od mjesec dana obrati mjerodavnom poglavaru ili ovlaštenom svećeniku; utok može učiniti i ispovjednik, bez spominjanja imena pokornika; usp. ZKP 1357). Ispovjednik može ipak, prije no što odriješi od grijeha, odriješiti od zaveze izopćenja obrascem koji se upotrebljava izvan samog Sakramenta: Vlašću što mi je povjerena, odrješujem te od sveze izopćenja (ekskomunikacije). U ime Oca i Sina † i Duha Svetoga. Pokornik odgovori: Amen. (usp. Red pokore, Dodatak I., Kršćanska sadašnost, Zagreb, 1975., str. 193.).

- Liječnik je u službi osobâ i ljudskog rađanja: nema moć njima raspolagati ili o njima odlučivati (Zbor za nauk vjere, Donum vitae, II., 7). Usp. 50-70 milijuna ubijenih nerođenih godišnje, prema podacima jedne satelitske TV-mreže: samo u SAD-u svake 3 sekunde jedan pobačaj (ukupno godišnje oko 1.535.000 pobačaja, samo u SAD-u!)...

- Neizravni pobačaj (nenamjerni ili spontani) ne povlači etičku krivicu, jer radnja liječnika neposredno smjera ozdravljenju trudnice (ako je zdravlje trudnice teško ugroženo zbog neke organske bolesti, kao npr. ekstirpacija-odstranjenje tumorom zahvaćene maternice): zlo se nije željelo, već je pobačaj plod radnje koja može proizvesti dvostruki učinak, od kojih je jedan i pobačaj koji nije željen neposredno.

- Prenatalna dijagnoza moralno je dopuštena ako poštuje život i cjelovitost ljudskog zametka i ako joj je namjera sačuvati ga ili iscijeliti (...). No ona se teško protivi ćudoređu kad razmatra mogućnost da, već prema ishodu pretrage, izazove pobačaj. Dijagnoza... se ne smije izjednačiti sa smrtnom osudom (Kongregacija za nauk vjere, Donum vitae, I.,2.).

- Zahvati na ljudskom zametku smatraju se dopuštenima uz uvjet da mu poštuju život i cjelovitost, da ga ne izlažu nesrazmjernim pogiblima, da imaju za cilj njegovo ozdravljenje, poboljšanje zdravstvenih uvjeta, ili njegovo preživljavanje (ibidem, I.,3.).

- Proizvodnja ljudskih zametaka, da bi ih se upotrijebilo kao raspoloživ 'biološki materijal', jest nemoralna (ibidem, I.,5.). Odatle samo po sebi proizlazi, da su svi eksperimenti genetske tehnologije na embrijima, kao što je npr. pokušaj aseksualnog umnažanja (kloniranje), u osnovi neprihvatljivi; suvremeni tehnokrati doslovno se igraju Boga. Izjava Europskog parlamenta 1997. god.: ne može se opravdati kloniranje ljudskih bića, jer ono predstavlja tešku povredu temeljnih ljudskih prava, protivno je načelu jednakosti među ljudskim bićima jer dopušta rasisitički izbor ljudske vrste, vrijeđa dostojanstvo ljudskog bića i zahtijeva eksperimentiranje na čovjeku.
- Biotehničke aktivnosti kloniranja premještaju smisao i značenje seksualnosti iz sfere ljudske intime u sferu manipuliranja životom i u sferu doslovne proizvodnje djece po narudžbi; stoga nema opravdanja za provođenje reprodukcijskog kloniranja; takvog opravdanja nema ni terapijsko kloniranje, jer ono u sebi sadrži ubijanje embrija; i kod jednog i kod drugog kloniranja, početni postupak je isti, razlika je samo u cilju; riječ je o kanibalizaciji ljudskih embrija jer nikada nije moguće opravdati namjerno ubijanje dotičnoga ljudskog bića na bilo kojoj razini njegova razvoja...
- Biološka i etičko-moralna pitanja kloniranja: je li klon nova osoba ili samo kopija onoga od koga je uzeta genetska stanica; hoće li te stanice biti uzete s pristankom ili bez pristanka za vrijeme nekoga operacijskog zahvata; što će biti s viškom kloniranih embrija i tko će odlučivati o njihovoj sudbini;tko će se smatrati roditeljem klona; hoće li ga se moći naručitelji-roditelji klona odreći ako im se on ne svidi; kako će se računati krvno srodstvo, tko će kome biti majka, otac, brat, sestra; hoće li kloniranje daljnje utjecati na razaranje obiteljskog života i temeljnih ljudskih vrednota...?
- Pitanje za Crkvu: može li se klon krstiti i ima li on dušu? Budući da je klon proizvod, a takva proizvodnja čovjeka nije po Božjoj volji /kao što nije ni rađanje djeteta bez ljubavi, iz požude i nasilja/ - on će se ipak moći krstiti ako je on uspješan proizvod, a ne promašen i monstrum. Stvorivši čovjeka, Bog je ušao u avanturu s čovjekom, s njegovom slobodom i s mogućnošću njegova izbora, a to znači i izbora zla. Bog poštuje čovjekovu slobodu do krajnjih granica, ali će čovjek morati dati svoj račun kako je koristio svoju slobodu (V. Pozaić, Glas koncila, br. 4/2003., str. 10).
- Zahvati u kromosomsko ili genetsko naslijeđe nisu iscjeliteljski (terapeutski), nego smjeraju proizvodnji (reprodukciji) ljudskih bića selekcioniranih po spolu ili drugim željenim svojstvima; te se manipulacije protive osobnom dostojanstvu ljudskog bića, njegovoj cjelovitosti i identitetu (ibidem, I.,6.).
- Gospodina Boga se podlaže čovjeku još i na druge načine nepoštivanja dostojanstva, prava i slobode čovjekove osobe: konzervirani embriji se izvoze za kozmetičku industriju, zahvaća se u promjenu spola tako da muški mogu u umjetnoj utrobi nositi i rađati...
- Zahvati u ljudsko rađanje, tj. tehnike koje uzrokuju odvajanje roditelja, zahvatom strane osobe u bračni par (davanje muške ili ženske spolne stanice, posudba maternice /'posuđena majka'/), teško su nemoralne. Te tehnike (heterologna umjetna oplodnja i inseminacija) odvajaju spolni čin od rađanja, uvode nasilnost i gospodovanje tehnike nad početkom i sudbinom ljudske osobe, vrijeđaju pravo djeteta da bude rođeno od oca i majke koje poznaje i koji su među sobom vezani ženidbom te su izdaja isključivog prava supružnika da postanu otac i majka samo jedno pomoću drugoga (usp. Kongregacija za nauk vjere, Donum vitae, II, 2,2 i KKC 2377).
- To vrijedi kako za umjetno osjemenjivanje (inseminaciju, prenošenje prethodno uzetog sjemena u rodne putove žene) tako i za umjetnu oplodnju (= oplodnja jajašca u epruveti, 'in vitro', i implantacija embriona u uterus žene - skraćeno FIVET; oplodnja, dakle, izvan maternice, pri čemu se oni 'prekobrojni' zameci občno unišite ili zalede /podaci govore da se oplodnjom u epruveti rodi manje od 5% djece začete u epruveti); ova potonja metoda znači i hotimično uništavanje ljudskih bića ili njihovo korištenje za različite svrhe, na štetu njihova života te je suprotna s naukom o nedopustivosti namjernog pobačaja. Heterologna umjetna oplodnja (bilo metodom heterolognog FIVET-a bilo heterolognog umjetnog osjemenjivanja), gdje se postiže začeće sjemenom ili jajašcem treće osobe (darovatelja) koja nije bračni drug (iz 'banke sperme' ili 'banke embrija') - suprotna je jedinstvu braka i dostojanstvu rađanja ljudske osobe; praktički se radi o preljubu; brak se pretvara u biološki laboratorij, opasno se odajući mentalitetu prokreativnog eksperimenta; darovatelj ostaje uvijek anoniman, bez svoje odgovornosti oca/majke. Homologna umjetna oplodnja (bilo metodom homolognog FIVET-a bilo homolognog umjetnog osjemenjivanja), gdje se postiže in vitro s pomoću spolnih stanica supružnika koji su sjedinjeni brakom, ali samo začeće nije plod bračnog čina - razdvaja dobra i značenja braka: isključuje jedinstvo bračnog čina i rađanja. Ni tzv. 'jednostavni slučaj' homolognog FIVET-a, tj. postupka u kojem nema ustupaka abortivnom uništavanju zametaka ni masturbacije, moralno je u sebi nedopušte, jer lišava ljudsko rađanje njemu svojstvenoga i prirođenoga dostojanstva... i u neskladu je s dostojanstvom rađanja i bračnog sjedinjenja, pa i tada kad se sve poduzme da ne dođe do smrti 'prekobrojnih' ljudskih zametaka /usp. Zbor za nauk vjere, Donum vitae. Dar života,II, B.5./). Ni homologno umjetno osjemenjivanje, gdje se postiže začeće osjemenjivanjem žene sjemenom njenoga muža, s moralnoga stajališta nije dopušteno, ako tehničko posredovanje stupa na mjesto (kao substitut) bračnog čina; ako se takav zahvat javlja kao olakšica i pomoć da bi bračni čin postigao svoju prirodnu svrhu, moralno se može dopustiti; usp. ibidem, B.6.).

- U crkvenom naučavanju, čin bračne ljubavi smatra se jedinim mjestom dostojnim ljudskog rađanja.

- Premda se ne može odobriti način na koji se ljudsko začeće postiže primjenom takvih tehnika (znanost ne smije sve što može, njena otkrića nisu uvijek humana; rađanje novog života mora biti uvijek plod bračnog čina), svako dijete koje dođe na svijet (bilo predbračnim ili izvanbračnim seksualnim odnosom, bilo silovanjem, rodoskvrnućem, inseminacijom, u epruveti ili na druge nedopuštene načine, op. a.) općenito se mora prigrliti kao živi dar božanske dobrote i odgajati s ljubavlju (ibidem).

- Svoju plodnost treba uvažavati. Oko 80% žena koje traže oplodnju u epruveti, nekada su bile plodne, ali su je izgubile, jer su im se zatvorili jajovodi radi infekcije koja je došla zbog nošenja spirale, zbog izvođenja 'kirurškog' pobačaja, zbog zaražavanja spolno prenosivim bolestima, a nekada i zbog oskudnoga odijevanja i prehlađivanja (dr. med. Antun Lisec, Bog ne blagoslivlja grešni postupak, u: GK, br. 18, 4. svibnja 2003., str. 23.).

p. Ivan MSC

Zašto moliti krunicu

STANKO PERICA, student: Tekst se sastoji od promišljanja prof. Tomislava Ivančića u njegovoj radijskoj emisiji na HKR-u i nekih mojih opservacija koje čine lošiji dio teksta.

Isus kaže: "Tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se." Naučio nas je moliti Očenaš... Mi često molimo, ali bez rezultata. Zašto naše molitve najčešće nisu uslišane?
U čemu griješimo? Gdje se izgubio onaj smisao molitve koji nam je Isus želio prenijeti?
Isusova je molitva bila razgovor s Bogom, ona ga je vodila do susreta s njime.
Naša molitva je recitiranje Bogu. Zato ona nema rezultata, zato nam je dosadna i mučna. Pokušajmo ponovno naučiti moliti Očenaš i Zdravo Marijo. Neka nam smjernice koje slijede pomognu da se zaustavimo na svakom dijelu molitve, da upijamo blago skriveno u njoj.

OČE NAŠ - Obraćamo se Bogu, koji je naš otac. To znači da smo dionici božanske naravi. Prije krštenja bili smo potopljeni grijehom i smrću, a sada imamo život vječni. Molimo stoga na početku Boga da budemo dostojni te milosti. Kao što majka pazi na dijete, isto tako Bog štiti nas. Sv. Pismo kaže da kad bi i koja majka zaboravila na svoje dijete, Bog nas neće zaboraviti nikada. To je radosna vijest, to je ono što svi trebaju znati. A da li ja doživljavam Boga kao svog oca ili kao nekog tko će me kazniti kad pogriješim? Neće li roditelj uvijek oprostiti svome djetetu?
Dok govorimo riječi Oče naš, spominjemo se također da kao što je dijete slično majci ili ocu, mi trebamo biti slični Bogu. Zato ovdje molimo Boga da nam podari tu milost da možemo živjeti životom koji je Njega dostojan i kajemo se za svaku situaciju u kojoj smo izgubili onu sličnost Bogu.
Kažemo Oče naš, a ne Oče moj, jer to znači da smo svi djeca istog Oca. Zato moramo početi praštati, ne se dijeliti, jer u Isusu prestaje dijeljenje. A grijeh i mržnja su oni koji dijele ljude.

KOJI JESI NA NEBESIMA - To što je Bog na nebesima znači da je izvan naših ljudskih spoznaja, neograničen prostorom i vremenom, te mu je zato sve moguće. Ali On je ujedno stalno prisutan u našem životu, poznaje svaki detalj našeg bića. Uvijek je uz nas, zato se ne treba plašiti što budućnost donosi. Molimo Boga da učvrsti našu vjeru u tu istinu, kako se ne bi izgubili u strahovima i prolaznostima ovoga svijeta, nego uvijek vjerovali da je On uz nas, da nas ljubi i da nas vodi k našem spasenju. Iako će ponekad situacije u životu izgledati beznadne, moramo vjerovati da je i u njima Bog prisutan. Moramo vjerovati da nas ponekad On usmjerava putovima koji nam se čine bezizlaznim, ali da je to zato da bi se ojačalo naše pouzdanje i ufanje u Njegovu ljubav. Ako nemam tu vjeru, ne živim životom djeteta Božjeg. No, Bog će mi tu vjeru dati samo ako zatražim.
Za Boga kažemo da je na nebesima. To te potiče da razmisliš što je važno u tvome životu, da li nebesko ili zemaljsko? Je li doista važno samo da skupljaš materijalna dobra, ili je važno da najprije živiš? Da li je važnije da sve imaš ili da najprije budeš? Kad si sretniji - onda kad uživaš sam u svojoj imovini, ili kad je podijeliš s drugim? Učiniti nekome radost - samo tad postaješ radostan. Obratiti se - to je temelj da bismo uživali život i da bismo bili sretni. Obraćenje - to je uvjerenje da se život može spasiti samo tako da ga se izgubi, a to znači da se izgubi sve ono što je privid života.

SVETI SE IME TVOJE - Spoznajemo da je na nama da Božje Ime proslavljamo među ljudima. Zadatak je svakog Isusovog učenika da pronosi Njegovo Ime svijetom. Bog me ovdje pita je li me sram spomenuti njegovo Ime u društvu ili sam ponosan na to Ime. Molimo Boga da izlije na nas Duha Svetoga kao bismo bili sposobni navješćivati Božju Riječ. Isto tako molimo da se mi sami promijenimo kako bi drugi vidjeli naša dobra djela i slavili našega Boga. Također molimo i za one koji pogrđuju Božje Ime, da im Gospodin bude milostiv i da ih obrati. Ali ako smo mi sami u grijehu, ta molitva neće biti uslišana. Ako si ti ugašena svijeća, ne možeš zapaliti drugu svijeću. No, ako se obratiš, nemoguće je da ljudi oko tebe ostanu isti.

DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE - Kraljevstvo nas Božje želi zaštititi, osloboditi, učiniti sretnima, da uživamo život. Ne da patimo i glumimo da smo sretni, ne da uzalud skupljamo blago, a ono nas ne može usrećiti jer se bojimo, jer su užici kratkotrajni, a praznoća u našem srcu golema.
Spominjemo da mi kršćani živimo za ono što dolazi, a ne od onoga što je bilo. Naš je cijeli život samo most koji prelazimo i koji nas vodi ili u vječni život ili u propast. Kako bismo hodili onim prvim putem, moramo već ovdje na zemlji stvarati Božje kraljevstvo. Molimo Boga da nas obrati tako da bismo bili sposobni živjeti ne životom ovoga svijeta, nego životom istinskih učenika Isusa Krista. Molimo Ga da nas obdari darovima Duha kako bismo bili u stanju živjeti Evanđelje, živjeti po Božjim zakonima i imati život u izobilju jer je Isus zbog toga i došao.
Isus kaže: "Tražite najprije kraljevstvo Božje i sve ostalo će vam se nadodati." No, mi u našim molitvama tražimo sve ostalo, osim kraljevstva Božjeg. Neprestano tražimo da u našem osobnom životu živimo dobro. A Evanđelje je radikalan izlazak, to je egzodus iz našeg mentaliteta i ulazak u Božji. To je jednostavno odricanje od naših misli i dopuštanje da Bog ima svoje misli i da one budu ispravne u našem životu. Jer "Božje misli su iznad ljudskih misli kao što je nebo iznad zemlje".

BUDI VOLJA TVOJA - Molimo Boga da sve ono što je stavio u nas, naše želje i čežnje, On ostvari. Kad se bojimo prepustiti volji Božjoj događaju nam se loše i neočekivane stvari, te postajemo nesretni. Volja je Božja bolja od onog najboljeg što sami sebi možemo zaželjeti. Vjerovati Bogu znači uvijek očekivati dobro. Ne gledati na negativnosti koje nam se neprestano serviraju, ne prepustiti se pesimizmu koji je ovladao ljudima. Mi znamo da Bog upravlja svijetom, da je On sama ljubav i milosrđe, i da od Njega uvijek dolazi samo dobro.
Bog me pita: "Vjeruješ li da sam ja svemoguć i dobar? Ako sam svemoguć, onda mogu! Ako sam dobar, onda hoću!"

KAKO NA NEBU, TAKO I NA ZEMLJI - Želimo reći da kao što na nebu uživaju naši pokojnici i sveci, neka i mi uživamo ovdje na zemlji. Neka ne bude nebo prostor sreće i blaženstva, a zemlja prostor pakla, mržnje i ratova. Molimo od Boga milost, da upravo mi, ovako nesavršeni i slabi, možemo mijenjati zemlju, jer se Bog uvijek i služi upravo takvim oruđem. A što ja činim po tom pitanju?
Ne trebaju nam velike riječi da bismo nekoga obratili. Što više govorimo, to više činimo neuvjerljivima sami sebe i ono što je u nama. Svijeća ne treba govoriti ljudima: "Gle, ja svijetlim, brže dođi u svijetlo". Ona time što svijetli poziva ljude. Činimo tako i mi. Naša dobrota, ljubav, povjerenje poziva svakog čovjeka. Ljudi koji su dobri, koji pokazuju da su sretni zato što su s Bogom, oni privlače i kraj njih bi svatko želio biti. Molimo Boga da nam da takve ljude i da mi sami postanemo takvima.

KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI DAJ NAM DANAS - Spominjemo se da postoje tri vrste kruha: materijalni, euharistijski i Riječ Božja. No, mi se prvenstveno brinemo za materijalni kruh, a ostala dva nerijetko zanemarujemo. Bog te stoga ovdje pita, koji je cilj tvoga života. Da li je to samo raditi da bi se imalo za jelo i jesti da bi se moglo raditi? Ja li tvoj život zatvoren u tom krugu ili ipak misliš da postoji neki viši smisao postojanja. Je li uistinu jedini smisao života sakupiti što više bogatstava kako bi se moglo što više uživati? Ali, ne čeka li nas sve na kraju smrt? I neće li nam materijalno bogatstvo, koje smo ovdje sakupili nepošteno ili smo ga škrto čuvali za sebe, nakon smrti biti na osudu, a ne na užitak.
Molimo Boga da nam otvori oči kako bismo sakupljali bogatstvo koje će nas učiniti velikima na nebu. To bogatstvo je ljubav, dobra djela, milosrđe i, iznad svega, prijateljevanje s Isusom Kristom. No, da bismo bili prijatelji s Njime, moramo Ga najprije susresti. Upravo k tome treba voditi naša molitva.
Molimo također da kruh koji nam Bog daje, ne zadržimo samo za sebe, nego da ga podijelimo s drugima. On ne traži od nas da budemo siromašni, no traži da i drugima pomognemo s onime što smo primili od Njega. Ako mi čovjeku koji nas treba ne otvorimo svoje srce i svoja vrata, kako možemo očekivati da će Bog nama otvoriti svoja vrata?
Daj nam danas znači da iskazujemo povjerenje u Boga. Vjerujemo da nam On uvijek hita u pomoć kad Ga zazovemo, jer Božje danas je vječnost. Vjera je najveća snaga u čovjeku. Vjera je spoznaja da sve što imamo dolazi od Boga i da nam Bog uvijek pomaže. Gdje god bili, što god radili, nikad nismo sami. Zato mudar čovjek pazi da se nikad ne odjeli od Boga. On je zato moralan, čestit, pošten, pravedan, on se moli Bogu, stalno se podsjeća da sve ovisi o Bogu, da mu je sudbina u Božjim rukama i da je zato najvažnije u životu biti prijatelj s Bogom. Molimo zato ovdje Gospodina Boga da nikad ne raskinemo prijateljstvo s Njime.

OTPUSTI NAM DUGE NAŠE KAKO I MI OTPUŠTAMO DUŽNICIMA NAŠIM - To je molitva da nam Bog oprosti. Svaki naš grijeh napravi dug prema ljudima. Grijeh ne vrijeđa samo Boga, već i tebe i ljude oko tebe. Zašto ljudi u tebi ne vide primjer pravog Isusovog učenika? Da li su ti Njegove poruke o opraštanju samo lijepe riječi ili životno načelo?
Ljubiti neprijatelja znači da ljubav u nama nadilazi mržnju. Onaj koji ljubi neprijatelja - taj ga je pobijedio, a ako ga mrziš onda si jadan i on te je pobijedio. Oprostiti znači osloboditi se mržnje, osloboditi se zla koje nas razdire. To je nemoguće bez Božje pomoći. Samo uz nju možemo shvatiti da su drugi pored nas zločesti kako bismo mi naučili biti strpljivi. Molimo Boga da skrši naš ponos i našu oholost, kako bismo bili sposobni biti Njegova djeca.

NE UVEDI NA SU NAPAST - Razmatramo kako grijeh nastaje onda kada se ne uspijemo othrvati napasti. Na primjer, napast može biti neka misao, slika u mašti ili na televiziji, nešto uvredljivo što ti je netko rekao... i ti odmah eksplodiraš, ili pak napast može biti neuspjeh nakon kojeg si depresivan. Bog ne napastuje, međutim On dopušta da nas napast snađe, da se tu vidi čiji smo, jesmo li Njegovi ili ne.
Bog me ovdje pita, kako se ja nosim s napastima koje me snalaze? Da li pristajem na napast time što se ljutim na svaku riječ koju mi uputi moj bližnji? Da li sam često nervozan, srdit, pod stresom? Da li se odmah žalim kad me uhvati i najmanja bol? Znam li da Bogu mogu prikazati sve svoje patnje i probleme? Ali prihvaćam li uopće patnju? I da li vjerujem da svaka patnja koju prihvatim na zemlji stvara blago koje me čeka na nebesima?

IZBAVI NAS OD ZLA - Biti zao znači željeti zlo, ili činiti zlo, ili osvećivati se i tome slično. Mi ne želimo biti takvi, molimo da nas Bog odvrati od takvih nauma. Zao čovjek je jadan, vrijedan je žaljenja, on nema budućnosti. On prodaje cijelu vječnost zato jer se ovdje na zemlji na trenutak prepustio svojim nagonima.
Ujedno ovdje kažemo izbavi nas od Zloga. Zli je onaj koji razdjeljuje ljude i onaj koji se isprečuje između nas i Boga. Mi, koji smo kršteni, možemo pobijediti Zloga. Svaka kušnja je točno izmjerena da ne bude za tebe preteška. Pristati na zlo, odnosno grijeh, odnosno zavođenje Zloga, znači ispasti iz one snage koju nam je Bog dao na krštenju. To znači odvratiti se od Boga i pristati na stvorenje. Kada napast dođe, moli: dođi Gospodine Isuse, smiluj se meni.

ZDRAVO MARIJO - Kada izgovorimo te riječi, činimo isto ono što je učinio anđeo Gabrijel. Dakle, vidjeli smo kako je on pozdravio Mariju, kako je on ušao k njoj; on je duh, pa tako i mi svojim duhom razgovaramo s Marijom. Ona je uvijek tu jer je uskrsla kao Isus. Kad izgovorimo riječi Zdravo Marijo važno je malo zastati, biti siguran da ti se Gospa nasmiješila kao i svaki čovjek koji te voli kad ga pozdravljaš. Ona je tad sretna i kaže ti: "Hvala ti, drago dijete, što dolaziš k meni".

MILOSTI PUNA - Posvješćujemo si: ti si puna milosti i zato nam možeš pomoći. Prepuno ti je milosti Bog dao i zato ih možeš dijeliti. Kad netko ima puno nečega, onda idemo k njemu da i nama podijeli, a upravo je tako s Marijom.

GOSPODIN S TOBOM - Tu želimo reći: donesi ga k meni, Marijo, rodi ga ponovno u meni. Tražim tog Gospodina, Marijo, a On je kod tebe. Gospodin je s tobom, molim te, Marijo, dovedi ga da se ja s Njime susretnem.

BLAGOSLOVLJENA TI MEĐU ŽENAMA - Marijo, blagoslovi one žene koje bi htjele imati djecu a ne mogu. Neka blagoslov s tebe siđe na one žene koje su možda učinile abortus, da ozdrave i više nikad to ne čine. Blagoslovi one majke koje se boje za svoju djecu. Reci im, Marijo, da ćeš ih ti čuvati, da ćeš biti s njima, ali da je i Bog s njima. Blagoslovljena ti među ženama znači: Marijo, neka s tebe siđe na sve žene blagoslov, da se žene osjete u onom svom izvornom obliku, a to je ona njihova bogata nježnost, neizmjerna duhovnost, sposobnost da komuniciraju s Bogom i ljudima, bogata dobrota, finoća, kreativnost, osjećaj za ljepotu, ukus. Blagoslovi sve žene kako bi ponovno oživjele te sposobnosti koje će nositi naše društvo.

BLAGOSLOVLJEN PLOD UTROBE TVOJE -- Ovdje molimo: Marijo, rodi Isusa u meni. Daj da u meni odraste Isus. Nek taj blagoslov utrobe tvoje prijeđe na mene i s tim blagoslovom sam Isus. Neka polako to maleno dijete raste, kao što je raslo uz tebe Marijo. Daj da gledam kako Isus u meni raste, a ja se snizujem, želim Ga slušati i služiti Mu. Želim da Isus u meni osjeća da je kod kuće, da je dobrodošao, da je On središte moga života, moga bića, svega mog razmišljanja i osjećanja.

ISUS - Ta riječ znači: Bog koji spašava. Molim te, Marijo, da i ja budem među spašenima. Daj da to svojim životom zaslužim. Pomozi nam, Marijo, da živimo po Evanđelju. Dok Isus kaže: "Molite i dobit ćete", dotle mi molimo, a ne očekujemo da ćemo dobiti. On kaže: "Dođite k meni svi umorni i opterećeni", a mi radije trčimo u krevet ili pred televiziju, a nitko ne misli da bi se kod Isusa najbolje odmorio. Dok Isus kaže: "Dajite, pa ćete dobiti", mi dotle štedimo da bismo imali. On kaže: "Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet", a mi se brinemo da će nam posao propasti, da ćemo bankrotirati, da će nas ljudi ogovarati i slično. Zato molimo Mariju da nam isprosi od Boga Duha Svetoga kako bi nam dozivao u pamet Isusove riječi i kako bi one bile orijentir u našem životu.

SVETA MARIJO - Marijo, ti si sveta. Onda bismo i mi morali biti sveti. Daj da shvatimo kako smo pozvani na svetost i da odgovorimo tom pozivu. Gdje čovjek nije spreman ako treba i poginuti i sve izgubiti zato da bi ostao pošten i čiste savjesti, tamo on postaje nedostojan Boga, više nije na razini čovjeka, nego na razini životinje.

MAJKO BOŽJA - Marijo, ti si majka Boga. Zato te i danas On u svemu sluša. Stoga mogu biti siguran da ćeš mi isprositi bilo koju milost za koju te molim ako je to za moje dobro. Molim te da i meni izmoliš tu krepost poslušnosti. Daj da budem strpljiv, da ne namećem svoje mišljenje.
Marijo, ti si ujedno i moja majka. Daj mi da spoznam kolika je tvoja ljubav prema meni. Daj da budem dostojan te ljubavi. Pomozi mi u mom duhovnom rastu.

MOLI ZA NAS GREŠNIKE - Ti se zauzimaj za nas. Što naše molitve ne uspiju, tvoje neka uspiju. Mi smo svi grešnici, a ti si jedina čista u povijesti čovječanstva, jer te u trenutku začeća oslobodio Gospodin. Moje su molitve često slabe, govorim ti samo riječima, a ne srcem. Ipak, ti pogledaj na nas, ovako slabe, pomozi nam i smiluj nam se.

SADA I NA ČASU SMRTI NAŠE - Marijo, pomozi nam sada odmah, kao i na času smrti. Daj da se ne bojimo smrti, da znamo da ćeš ti tada biti uz nas, da ćeš nas zagovarati, da ćeš biti naša odvjetnica.
Onaj koji je s Kristom, ne poznaje smrt. I ono što mi zovemo smrt nije ništa drugo nego odlaganje naših fizičkih ostataka da bismo mogli ući u nebo. A onda kada dođe uskrsnuće mrtvih, tada ćemo ponovno uzeti ono što smo odložili na trenutak da s nama bude produhovljeno zauvijek.

AMEN - Ta riječ znači: tako neka bude. Neka ova molitva ne bude bez rezultata. Ti je Marijo prenesi pred lice Boga, nek se ona vine do Njega kao što se vinula žrtva Abelova. Marijo, ojačaj ovu našu slabu molitvu kako bi našli milost u Gospodinovim očima.

SLAVA OCU - Slava označuje glasovitost, a netko postaje glasovit ako je učinio neko dobro djelo. Zato reći: "slava Ocu" je isto kao: "Oče, učini velika djela u našem životu, da Ti postaneš slavan. Učini nešto lijepo nama da drugi ljudi vide i da Te počnu hvaliti i slaviti." Slava Ocu znači da mi čeznemo da postanemo takvi da činimo divna djela, dobra djela, da ljubimo ljude, da im pomažemo, da nas ljudi hvale, blagoslivljaju i da kažu: "Neka je blagoslovljen vaš Bog koji vas čini da ste takvi." A ako nismo dobri, ako smo jadni, ljudi kažu: "Ah, kakav je vaš Bog." Onda se naš Bog ponižava, mora s nama proživljavati sramotu.
Kad kažemo Slava Ocu onda mislimo: "Neka se u prirodi, koju je On stvorio, pojavi nešto novo, neka zemlja bude oslobođena od zagađenosti, od razaranja, od zla, nek nam rodi dobrim plodovima, a neka i svaki čovjek i svako društvo rodi samo dobrim."

I SINU - Slava Sinu znači: daj da se, Isuse, Tvoj križ i Tvoje uskrsnuće proširi na čitav svijet. Neka sila Duha Svetoga koja je sišla sa Tvoga križa, jer si Ti predao duh na križu, zahvati čitav svijet. Isuse, daj da svaki čovjek osjeti da je oslobođen, da ne mora robovati zlu, grijehu, ovisnosti, ljudima. Daj da otkupljenje siđe na svakoga od nas. Daj da svi budemo oprani u Tvojoj Krvi.

I DUHU SVETOMU - Slava Duhu Svetomu znači: nek nas Duh Sveti posvećuje da budemo kao Bog. Nek posvećuje prirodu, nas i sve što je stvoreno. Nek nam pomogne praštati i moliti za oproštenje. Nek nas uči moliti i činiti dobro. Molimo Boga da nas učini dostojnima da primimo darove Duha Svetoga.

KAKO BIJAŠE NA POČETKU TAKO SADA I VAZDA I U VIJEKE VIJEKOVA. AMEN. - Sjetimo se stvaranja svijeta. Sve što je stvorio, vidje Bog da je dobro. Želimo da i danas i uvijek sve bude dobro kao što je bilo tada. Neka ta slava, koja je onda bila, bude i sada i uvijeke. Nek nam uvijek Bog bude na dohvat naše ruke i našeg srca. Budimo sigurni da nam On uvijek pomaže.
Dok izgovaramo ove riječi, sjećamo se ujedno svojih početaka. Bog me je u trenutku začeća pustio da idem u svijet. On me je urezao u svoje dlanove. Ali me isto tako Bog neprestano stvara i oblikuje. On ide sa mnom u svaki problem koji stoji preda mnom: I Bog ide sa mnom konačno i u smrt. ja se ne bojim jer Bog je sa mnom.
Smrt je ono najljepše što ti se može dogoditi, ako si živio za ono što pred tobom stoji. Ali ako si živio samo za zemlju, smrt je za tebe tragična. Ako si cijeloga života mislio samo na to, koliko ćeš zaraditi, što ćeš pojesti, što drugi pričaju o tebi, onda si se neprestano vrtio u krugu dok te nije zatekla smrt, i zato ne možeš prijeći u vječni život. Nasuprot tome, mudar čovjek zna kamo ide i da za ono što dolazi, vrijedi živjeti. On je zato spreman sve izgubiti, ali nikada ne sagriješiti. Ne napustiti vrednote, ne biti nepravedan, nikoga ne mrziti, ne činiti nikome zlo. On isto tako zna da je najvažnije na zemlji razgovarati sa svojim počelom - Bogom, tj. moliti. To ne znači recitirati različite molitve, već vezati srce sa svemogućim Bogom. Molimo Mariju da tu vezu učvrsti.

Ovo je samo jedan primjer razmatranja osnovnih molitava. Pokušaj kasnije stvarati svoja razmatranja i neka ti duša sve dublje uranja u njih. Neka to ne budu samo razmišljanja, nego neka budu hrana za tvoju dušu. Sjeti se samo kako je prva riječ Očenaša, riječ Oče bogata smislom. Samo o toj riječi moglo bi se mjesecima meditirati. Bog je moj otac. Kakva li je to tajna! On je moj tata. Ja mogu njemu sjediti u krilu, popeti Mu se na ramena. Gle, sve što je on stvorio, to je i moje. Ako je On moj otac, to znači da će uvijek biti uz mene, to znači da sam ja Njemu neizmjerno važan. Kako se On ne bi brinuo za svoje dijete? On želi da ja budem sretan. Želi da ga bolje upoznam. Želi da zajedno hodimo kroz život. Želi mi otkriti sve tajne. Želi komunicirati sa mnom.

Molitvu je potrebno trenirati. Svaki dan iznova moliti, svaki dan drugačije, svaki dan učiniti malo naprezanje. Bez toga se nikada ne nauči moliti. A kad naučiš moliti, onda si osvojio čitav svijet. I onda Bog preko tebe može mijenjati sve ljude jer je promijenio tebe. Ali ako tebe samog tvoja molitva ne mijenja, onda ona nije uspješna i ne dolazi do Boga. Ako te molitva ne mijenja, mijenjaj molitvu!
Moli ustrajno. Ako moliš za neku milost od Boga, ako moliš za nekoga da se obrati, ako moliš za neku svoju potrebu, onda odluči moliti dokle god ne dobiješ. Reci: "Ja ću moliti, pa makar do kraja života." Čim to kažeš, tvoja se cijela duša otvara, ti si pred Bogom i vjeruješ Mu. Sv. Pismo kaže: "Naći ćete me ako me budete tražili čitavom srcem". Ako tako moliš, tada redovito brzo dolazi milost i susret s Bogom.

Mi molimo devetnicu, ili molimo trodnevnicu, ili molimo za nekog bolesnika, ili nečije obraćenje, onda vidimo da od toga nema ništa i stanemo. To je tragedija! Pravo moliti znači s povjerenjem moliti. Bog će uvijek dati, nema neispunjene molitve.
Ako ne uspijevamo, nemojmo se obeshrabrivati. Važno je čitavog života učiti. Vjera nije nešto što se zna, ona se ne može znati. Vjera je jedan proces, vjera je stalno koračanje, stalno obnavljanje, vjera je uvijek nešto novo. Naša se duša hrani uvijek novim i novim spoznajama.
Molitva bi se mogla usporediti s vožnjom automobila. Iako ti je vožnja na početku teška jer nemaš iskustva, ipak nećeš odustati, jer znaš da ćeš jednom kad savladaš vožnju, moći ići kamo god poželiš, nećeš biti ovisan o javnom prijevozu, moći ćeš posjećivati drage ljude, itd. Isto je s molitvom. Na početku je teška i čini se bezuspješna, ali kad je savladaš, vodit će te na prostranstva duha, na izvore žive vode, tj. do Duha Svetoga. Prestat ćeš biti ovisan na način da su te svakodnevne životne nedaće bacale u očaj i depresiju. Poteći ćeš nazad k svome izvoru, doći u susret svome Bogu, istinski Ga upoznati i biti prijatelj s njime. Stoga budi hrabar, kreni i ne odustaj!

Završetak ljetnih praznika: bilanca

Završilo je vrijeme ljetnih praznika i godišnjih odmora. 62 dana ljeta. 62 x 24 sata = 1.488 sati ljetnih praznika. Bilo je 9 dana Gospodnjih (8 nedjelja i jedan zapovijedani blagdan). Sveta Misa u prosjeku traje 1 sat. 9 x 1 = 9 sati za Mise.

Gospodin mi je darovao 1.488 sati ljeta. Od toga sam trebao samo 9 sati pokloniti Njemu, odnosno sebi, za Svetu Misu.

1.488 : 9. Je li to previše? Da li je Gospodin Bog tražio previše od mene za mene?

Koliko je od tih 1.488 sati pripalo Gospodinu? Da li mi je i tih 9 sati ljetnih blagdanskih obveza bilo previše, pa sam koji put izostao?

ZAVJET

Zavjet je oblik posebnog čašćenja Božjeg Imena

- Zavjetovati se znači obećati Bogu dobro djelo i na to se pod grijeh obvezati. To je obećanje, ne samo odluka. Onaj koji se zavjetovao, time je Bogu dužan nešto što ne bi bio da se nije zavjetovao; ali ako je sadržaj zavjeta već po sebi naša dužnost, npr. vjerno čuvati čistoću do braka, onda zavjetom nastaje nova dužnost...

- Zavjet treba da bude slobodan. Žrtvuje se Bogu nešto od sebe ili čitava osoba sa svim što jest i posjeduje (kao u redovnika trostrukim zavjetovanjem: čistoće, siromaštva i poslušnosti; Velika se Terezija zavjetovala da će uvijek činiti savršenije, Klaudije Colombiere da će vjerno ispunjavati redovnička pravila...).

- Nemoj nikada činiti veći ili teži zavjet, a da se prethodno ne bi posavjetovao sa svojim ispovjednikom ili duhovnim pratiteljem!

- Zavjet ne obvezuje ako nije učinjen slobodno, ili je učinjen u naglosti, ili ako su se životne okolnosti posve promijenile (više o tome v. ZKP, 1191-1198). Ali sadržaj zavjeta (oprost ili zamjenu) može promijeniti samo Crkva (ZKP, kan. 1196: Osim rimskog prvosvećenika, od privatnih zavjeta mogu zbog opravdana razloga dati oprost, samo ako oprost ne krši tuđe stečeno pravo: mjesni ordinarij i župnik * /ne, dakle, i kapelan!/, kao i oni kojima su Apostolska Stolica ili mjesni ordinarij povjerili vlast davanja oprosta). Djelo obećano privatnim zavjetom sám zavjetovanik može zamijeniti za veće ili jednako dobro; za manje pak dobro onaj koji ima vlast dati oprost.

- Zavjet jednom učinjen obvezuje pod grijeh - razmjerno težini zavjeta: Jesi li učinio zavjet Bogu, ne oklijevaj, ispuni ga... Bolje je ne zavjetovati nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta (Prop 5,3-4); Ne oklijevaj ispuniti zavjet na vrijeme... Pripravi se prije svoga zavjeta i ne budi kao čovjek koji iskušava Gospodina (Sir 18,22-23).

Zavjet po sebi obvezuje samo onoga tko ga položi (ZKP, 1193).
* Kad svećenik (npr. župnik; ne i župni vikar!), prema propisima prava, daje oprost od privatnog zavjeta izvan Sakramenta Pokore, služi se ovim obrascem: Vlašću što mi je povjerena, odrješujem te od sveze zavjeta. U ime Oca i Sina † i Duha Svetoga. Pokornik odgovori: Amen. (usp. Red pokore, Dodatak I., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1975., str. 193.).

p. Ivan MSC

Znam da me Bog voli

Gledam sebe Božjim očima, onako kako me Bog gleda... Sa Njegove pozicije, Njegovim pogledom...
... Voljen sam i dragocjen. Nisam odbačen, već voljen i prihvaćen. Jedinstven i divan... Dragocjeno dijete koje On toliko voli...
Mogu onda i ja voljeti ono što je Bog izabrao voljeti. Ja sam miljenik Božji, ja sam dobar - ne i savršen, ali dobar. Ono što Bog ljubi nisu uvijek savršene stvari. Ne volim baš sve što činim, ali se prihvaćam jer me Bog prihvaća. Neću odbacivati ono što Bog prihvaća. Ako Bog to tako čini, jesam li ja svetiji od Njega da i ja tako ne činim...? On želi moje pravo srce, koje je slomljeno, siromašno i nije savršeno. Iz nekog nevjerojatnog razloga, to je ono što Bog voli...
Stvaran sam čovjek koji pada i griješi. Svi ti padovi i neuspjesi - to je sve što Gospodinu mogu danas donijeti. Nemam ništa više pred Njim za braniti! On će me osloboditi... Pretvoriti u život, dobrotu...
Sada mogu disati... živjeti...