Euharistija
ON JE TU! |
 |
Prikupio i obradio: p. Ivan MSC
SVETA MISA
Sveta Misna žrtva
Sveta Misa sastoji se od riječi posvete. - Kako je to lijepo! Iza posvete dobri Bog prisutan je na oltaru kao u nebu!... Kad bi čovjek dobro poznavao ovu tajnu, umro bi od ljubavi. Bog nas štedi zbog naše slabosti.
U Starom savezu se Bogu svaki dan prikazivalo mnogo žrtava u hramu. Ali te žrtve nisu mogle potpuno zadovoljiti Boga za naše grijehe. Bila je potrebna svetija i čišća žrtva koja će se i dalje sve do konca svijeta prikazivati, koja će moći nadoknaditi ono što Bogu dugujemo. Ta sveta žrtva, to je sam Isus Krist, koji je Bog... On se prikazuje svaki dan na oltarima kao što se nekoć prikazao na Kalvariji.
Po ovoj čistoj i neokaljanoj žrtvi naš Spasitelj iskazuje Bogu sve časti koje Mu dugujemo i On, u ime čovjeka, izvršava sve što čovjek duguje svome Stvoritelju. On se žrtvuje svaki dan da prizna vrhovno Gospodstvo što ga Bog ima nad Svojim stvorenjima. Uvrjeda pak što je grijeh nanosi Bogu, potpuno je nadoknađena. Kao posrednik između Boga i ljudi, On za nas ovom žrtvom postiže sve milosti koje su nam potrebne. Postavši također žrtvom zahvalnicom, On iskazuje Bogu u ime ljudi svu zahvalnost koju Mu oni duguju.
Kad bi nam Bog na volju stavio da od Njega prosimo štogod hoćemo, da li bismo se ikad usudili da svoje ufanje tako daleko rastegnemo? S druge strane - da li bi Bog u svojoj veličini nešto dragocjenije mogao iznaći da nam daruje? Ne, On nije mogao svoje ljubavi dalje dotjerati, nego time što je sama Sebe dao, jer kad Njega primamo, primamo Ga sa svim Njegovim bogatstvima. Nije li to prava rasipnost jednog Boga?
Roditelji oporukom ostavljaju svoja zemaljska dobra djeci, a Isus nam svojom oporukom ne ostavlja vremenita dobra, On nam daje sama Sebe sa Svojim bogatstvom.
Naš je Spasitelj rekao: "Sve ono što zaištete od Oca u moje ime, on će vam dati.'' Nikada mi ne bismo bili pomislili da zatražimo od Boga Njegova vlastitog Sina. Međutim ono što čovjek nije mogao reći ili shvatiti i što se nije nikada usudio poželjeti, Bog je Svojom ljubavlju rekao, zamislio i ostvario. Zar bismo se mi ikada bili usudili reći Bogu da dade za nas usmrtiti Svoga Sina, da nam dade blagovati Njegovo Tijelo i Krv, da je pijemo? Kada to ne bi bila istina, čovjek bi doista mogao zamišljati da ima stvari što ih ni Bog ne može učiniti; bio bi otišao puno ispred Boga u domišljatosti svoje ljubavi!... Ali to nije moguće... Bog se ne da nadmašiti u ljubavi...
Vrijednost Sv. Mise
Nema ništa ljepšega i ništa dragocjenijega od svete Mise, jer nam ona daruje Isusa Krista u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Kad bi čovjek dobro poznavao ovu tajnu, umro bi od radosti. Nikad nećemo na zemlji shvatiti kolika je sreća svetu Misu smjeti prikazati. Tek u nebu ćemo to razumjeti.
Želite li si predočiti veličinu zasluga Svete Mise? Dosta će vam biti da vam u tu svrhu sa sv. Ivanom Zlatoustim kažem da Sv. Misa razveseljava cio dvor nebeski, olakšava muke duša u čistilištu, privlači na zemlju svaki blagoslov i iskazuje Bogu više slave nego patnje svih mučenika, nego pokore svih pustinjaka, nego sve suze od početka svijeta i sve što će do konca svijeta biti učinjeno...
... Sva su ona djela ljudska djela, a Sv. Misa je djelo Božje; mučeništvo je žrtvovanje ljudskog života Bogu, a Sv. Misa je žrtva u kojoj Bog žrtvuje za čovjeka Svoje Tijelo i Svoju Krv. Po tome vidite da misna žrtva ima neizmjernu vrijednost.
Na oltaru vječni Otac ostvaruje vrhunac svoje pravednosti žrtvujući svaki dan svoga Sina. Na njemu taj isti Otac izlijeva vrhunac svoga milosrđa žrtvujući svaki dan svoga predragog Sina za spas naših duša. Na njemu Isus Krist plaća prolijevajući svoju Presvetu Krv, sve dugove što ih imamo prema Njegovom Ocu, uništava smrt u grijehu da bi nam dao život u milosti.
Ovaj je oltar poput krila Marijina gdje se Bog svaki dan utjelovljuje u rukama svećenikovim, poput jaslica gdje se on ponovno rađa, poput Kalvarije gdje se žrtvuje, poput drugog neba gdje On sjedi s desna svome Ocu da posreduje za nas. Kako da kod tolikih dobročinstava sa strane Božje naša srca ne gore, ne rastapaju se od ljubavi pred oltarom kao vosak pokraj vatre?
O moja draga braćo! Želite li izmoliti nov život, tj. ostaviti se grijeha da se vratite dragom Bogu? Prisustvujte u tu svrhu nekoliko puta Sv. Misi i možete biti sigurni da će vam, ako joj pristupite s pobožnošću, Bog pomoći da se okanite grijeha pa makar, na nesreću, bili okorjeli kao Židovi, zaslijepljeni kao pogani, tvrđi od stijena što su se raspuknule kad je Isus umro... Spasitelj za vrijeme Sv. Mise šalje zrake svjetlosti u srce sirotih grješnika da im ukaže na njihovu bijedu i da im pomogne obratiti se ako postupe po milosti.
Sv. Toma kaže da je jednog dana za vrijeme Sv. Mise vidio Isusa, ruku punih darova koje je htio podijeliti. Stoga bi mi, da pobožno prisusutvujemo Sv. Misi, primili mnogo više milosti nego što ih primamo za spas svoje duše a, na kraju krajeva, i za vremenita dobra.
Sveti Ivan Zlatousti kaže nam opet da nema dragocjenijeg vremena za razgovor s Bogom o našem spasenju nego li je to vrijeme Sv. Mise, kad se Isus sam prikazuje svom nebeskom Ocu da nam izmoli toliko blagoslova i milosti. Jesmo li žalosni? - kaže ovaj veliki svetac - u Misi ćemo naći svaku utjehu. - Jesmo li u napasti? - Otiđimo na Sv. Misu, i naći ćemo načina kako da pobijedimo đavla.
Kad bismo mi imali više vjere, Sv. Misa bila bi lijek svim našim zlima, jer Isus je liječnik i duše i tijela.
''Znaj moja kćeri'', rekao je Isus svetoj Mektildi, ''da će sveci prisustvovati umiranju svih onih koji budu pobožno slušali Sv. Misu, da im pomognu sretno umrijeti, da ih obrane od napasti đavla i da prikažu njihove duše mome Ocu''. Kakve li sreće da nam u tom strašnom času budu na pomoći svi sveci čijim smo Misama prisustvovali!
Iza pretvorbe, Bog zaustavlja pogled na oltaru i kaže: ''Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina''. Uvaživši zasluge ove žrtve, On ne može ništa odbiti. Moja djeco, sjećate li se pripovijesti o onom svetom svećeniku koji je molio za svog pokojnog prijatelja. Po svoj prilici Bog mu je pokazao da je on u čistilištu. Pomislio je tada da ne može ništa bolje učiniti nego prikazati za njegovu dušu Sv. Misu. Kad je došao do pretvorbe, uzeo je hostiju i rekao: ''Oče sveti i vječni, daj da se zamijenimo. Ti držiš dušu moga prijatelja koji je u čistilištu, a ja držim Tvoga Sina u svojim rukama. Evo! Oslobodi mi prijatelja, a ja Ti prikazujem Tvoga Sina sa svim zaslugama Njegove muke i Njegove smrti''. I doista, kod podizanja, on je opazio dušu svoga prijatelja, svu sjajnu od slave, kako ide u nebo.
Iza pretvorbe, kad držim u svojim rukama Presveto Tijelo Spasiteljevo i budem malodušan videći da samo pakao zaslužujem, kažem sam sebi: "Da mi Ga je samo povesti sa sobom! Pakao bi bio sladak uza Nj: ne bi mi teško bilo da u njemu ostanem trpjeti čitavu vječnost kad bismo zajedno bili... Ali tada ne bi bilo više pakla. Plamen ljubavi ugušio bi plamen pravednosti.
''Moj Bože, da znam da ću biti osuđen, sad kad Te držim, ja Te ne bih više pustio.''
- O, kad bi nam ipak Bog dao milost, da na početku Sv. Mise na jednoj strani spoznamo veličinu i uzvišenost vječnog Velikog Svećenika Isusa Krista koji se za nas žrtvuje, a na drugoj broj i težinu naših grijeha, kojima smo opterećeni te pod njihovim teretom uzdišući pojavimo se pred Njim - kako brzo bismo mi postigli oproštenje i milost ustrajnosti u dobru sve do konca!
Da bi čovjek mogao dostojno služiti Sv. Misu, morao bi biti serafin. Držim u svojim rukama Spasitelja! Nosim Ga desno, On ostaje desno; nosim Ga lijevo, ostaje lijevo!... Da čovjek zna što je Sv. Misa, umro bi! U nebu ćemo tek razumjeti kako je velika stvar služiti Sv. Misu!... Bože moj, kako je sažaljenja vrijedan svećenik kad je služi kao da čini nešto obično.
(Onima koji su se tužili na dugotrajnost ili prevelik broj nedjeljnih službi, on bi odgovarao): ''Kad bi sveci u nebu imali samo tri četvrtine sata da se klanjaju Bogu i da ljube Spasitelja, smatrali bi se vrlo nesretnima!... Vi se dosađujete na službi Božjoj. Što ćete onda raditi u nebu? Kako će vam tamo sve dugo trajati!''
Kako prisustvovati Sv. Misi
Najbolji način da prisustvujemo Sv. Misi sastoji se u tome da se sjedinimo sa svećenikom u svemu što govori i da slijedimo sve njegove čine te da nastojimo u sebi pobuditi najživlje osjećaje ljubavi i zahvalnosti.
Od početka Mise do prikazanja
Ponašajte se kao pokornici, prožeti najživljom bolju zbog svojih grijeha i ugledajte se u carinika u hramu. On je stajao, kaže Evanđelje, straga u hramu, spuštenih očiju, ne usuđujući se gledati oltar i, udarajući se u prsa, govorio je: ''Bože, milostiv budi meni grješniku!"
Bio je daleko od onih kršćana po imenu koji smatraju da nikad nisu na dovoljno doličnom mjestu, koji kleknu samo kad su u klupi, koji se udobno smjeste u klupi prebacivši nogu preko noge... Nije činio kao oni kršćani koji ulaze u naše crkve oholo i drsko kao da preziru prisutnost Božju, poput osoba koje misle da nemaju što prigovoriti svojoj savjesti i zbog čega se poniziti pred svojim Stvoriteljem. A koliko bi stvarno razloga imali da se postide i da obore oči k zemlji?
Od prikazanja do pretvorbe
Ponašajte se kao službenici koji prikazuju Isusa Bogu Ocu i koji Mu žrtvuju sve što jesu. Ugledajte se kod toga u dobrog razbojnika.
Koliki je napredak on ostvario u roku od tri sata dok je bio u društvu sa Spasiteljem koji je umirao! On otvara najprije oči duše te prepoznaje svoga Osloboditelja.Zatim, kako je pričvršen na križ, pa raspolaže još samo svojim srcem i jezikom, on prikazuje jedno i drugo Isusu. Posvećuje Mu svoje srce vjerom i ufanjem i ponizno Ga moli mjesto u raju. Posvećuje Mu jezik govoreći o Njegovoj nevinosti i Njegovu Božanstvu...On postaje branitelj Isusov u vrijeme kad Ga drugi nastoje samo vrijeđati. Njegova je ljubav tako velika da čini sve što može da drugog potakne da se obrati.
Kao dobri razbojnik, prikažite Isusu svoje srce te Ga ljubite, posvetite Mu svoj jezik služeći se njime odsad jedino da Ga slavite i pjevajte Mu hvale. Žrtvujte se s Njime odričući se svega što Mu se ne dopada i primajući, kao pravedno iskupljenje, križeve koje vam dobrostivo šalje. Kao dobri razbojnik, probudite u sebi veliku nadu da ćete se spasiti gledajući Boga koji umire da bi vam osigurao mjesto u Svome kraljevstvu i primite smrt u zajednici s božanskom žrtvom da tako priznate Njegovo pravo nad vama.
Od pretvorbe do kraja Mise
Gledajte sami sebe kao onoga koji će primiti uzvišeno Tijelo i presvetu Krv Isusovu i nadahnite se osjećajima satnika da se duhovno ili sakramentalno pričestite.
Primjer satnikov tako je divan da nam ga Crkva s radošću stavlja pred oči svaki dan u Sv. Misi. ''Gospodine'', kaže Isusu ovaj ponizni časnik, ''nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će sluga moj...'
Da nas dragi Bog vidi obuzete ovom istom poniznošću, prožete spoznajom našeg ništavila, s kakvim bi veseljem i s kakvim obiljem Svojih milosti došao u naše srce! Koliko bi snage i hrabrosti primili da pobijedimo neprijatelja našeg spasenja.
(O nekim svećenicima koji prikazuju Sv. Misu u smrtnim grijesima):
To su sljedbenici Jude izdajice, koji je predao Isusa neprijateljima, da Ga osude na smrt. Svećenik, koji govori Misu, a da nije u stanju Božje milosti, a da nije Božji prijatelj, nego neprijatelj, velika je duhovna nakaza. Kako ne pomisli na sud Božji?
Iza Sv. Mise
Zahvalnost
Prije nego što izađete iz crkve iza Sv. Mise, ne propustite nikad zahvaliti se Bogu za milosti koje vam je udijelio...
Hvalimo... Spasitelja, blagoslivljajmo Ga što nam je dopustio da budemo dionici svete Misne žrtve kojom On obnavlja žrtvu na Križu i daje nam njezine plodove.
Udivljenje
Pođite kući posve zaokupljeni onim što ste vidjeli.
Ovdje Bog sam djeluje i čini bezbrojna čudesa: mijenja kruh u Svoje Tijelo, vino u Svoju Krv kao nekoć na Posljednjoj večeri; On, koji je vječni Život što uvijek djeluje, stavlja se u stanje smrti...; On, koji je pravi Bog i pravi čovjek, sadržan je cio u najmanjem dijelu prilika kruha i vina; jedemo Ga, a da Ga ne uništimo; On se istodobno nalazi na bezbroj mjesta.
U našim crkvama, veliki Bože, sam Isus Krist prolijeva Svoju Krv i žrtvuje se svaki dan na našim oltarima pravdi Svoga Oca za naše grijehe.
Čvrsta odluka da više nećemo griješiti
Prisustvovao sam Sv. Misi, Bog se žrtvovao za me, prolio je Svoju Krv za spas naših duša. Što je mogao učiniti više? Zar nisam bijedan ja koji Mu tolike godine ne dam svoje srce, koje je On za Se stvorio i koje On od mene traži da ga učini sretnim! Hvalio sam maločas Boga ovim istim ustima koje sam toliko puta okaljao svakakvim grijesima.
Bože moj, zar ću uvijek ići prositi u stvorenja mir koji mi ona ne mogu dati? Zar će moj jezik služiti zato da Te sad hvali, sad opet prezire? Ne, Gospodine, hoću da Te samo blagoslivljem i ljubim.
Svaki kršćanin koji, odlazeći iz crkve, nema ovih (ili sličnih) misli u srcu, nije prisustvovao Sv. Misi s raspoloženjem kakvo je potrebno.
Svagdanja Sv. Misa
Ne bojte se da će vam poslovi zakasniti zbog Sv. Mise. Baš obratno! Možete biti sigurni da će vam posao bolje uspijevati nego ako joj ne prisustvujete... Iskustvo to dolazuje. Zar niste uostalom čitali ono što Isus u Evanđelju kaže: 'Tražite najprije kraljevstvo nebesko i pravdu njegovu, i sve će vam se ostalo dodati!' Koliko bismo bili sretniji da se posve pouzdajemo u Boga!
Vi ćete možda reći: Kad ništa nemamo, ništa nam se i ne daje. - Što hoćete da vam dragi Bog dade kad vi računate samo na svoj rad, a nimalo na Njega? Kad ne uzmete ni toliko vremena da obavite jutarnju i večernju molitvu i kad se zadovoljavate time da jednom u tjednu dođete u crkvu. Jao! Vi ne znate kolika su vrela Providnosti Božje za onoga koji se u Nj pouzdaje. Hoćete li za to jasni dokaz? On je pred vama: pogledajte svoga župnika i ispitajte to pred dobrim Bogom. - O, vi ćete reći: Ali vama se daje! - Ali tko mi daje ako ne Providnost dobroga Boga? Kod Njega je moje blago, a ne drugdje. Čovjek je slijep kad se toliko muči da dođe u pakao i bude nesretan na ovom svijetu. Kad biste mislili na svoje spasenje i prisustvovali što je moguće češće Sv. Misi, vidjeli biste brzo da je istina što vam kažem.
Ne bojte se što će vam se rugati ako budete u tjednu išli na Sv. Misu i što će govoriti: To je za one koji nemaju drugoga posla... Prijatelju, zar se stidite služiti Bogu od straha da će vas prezirati? Ali pogledajte Onoga koji je umro na Križu! Upitajte Ga je li se On stidio umrijeti najprezrenijim načinom. Oh! Nesretnog li ljudskog obzira koji je uzrok što gubimo sve milosti što nam ih je Isus zaslužio svojom smrću i svojom mukom!
Kad bi na svijetu postojala samo jedna jedina crkva u kojoj se prikazuje uzvišena oltarska tajna, gdje se posvećuje Tijelo i Krv Isusova, mi bismo bez sumnje zaviđali onim ljudima koji bi stanovali blizu te crkve. A mi smo taj izabrani narod, mi stanujemo u blizini toga tako svetog, tako čistog mjesta gdje se Bog žrtvuje svaki dan! Koristimo li se mi time? Nažalost, ne! Da zaradite pet ili šest franaka, išli biste nekoliko milja daleko, a nećete učiniti desetak koraka da prisustvujete Sv. Misi u tjedne dane! Gdje vam je vjera? Mi posjedujemo milost i naročitu naklonost Božju, i ne želimo se njima služiti. Pazimo da nam dobri Bog ne oduzme svoje darove i dade ih drugima koji će ih bolje cijeniti!
Kad vam dođe misao da idete na Misu u radne dane, to je poticaj milosti što vam ga Bog daje. Slijedite taj poticaj! Sveci su postali svetima samo zato što su silno pazili da slijede sva nadahnuća što im ih je dragi Bog slao, i prokletnici su dospjeli u pakao samo stoga što su ih prezirali. Bit ćete suđeni po onim mislima koje niste htjeli primiti, po onim Misama koje ste mogli slušati, a niste to htjeli. Ah, veliki Bože, kamo ćemo dospjeti? Vatra u čistilištu bit će kazna za našu lijenost ili za naše sebično promatranje stvari.
SVETA PRIČEST
(Probuditi u sebi živu vjeru): Budući da je ovaj Sakramenat tajna vjere, moramo čvrsto vjerovati da je Isus stvarno prisutan u Presvetoj Euharistiji, da je On u njoj živ i slavan ako u nebu. 'Vjerujte, braćo, da je Presveto Tijelo i Predragocjena Krv Isusa Krista doista u ovom Sakramentu!'
(Žarko željeti sjediniti se s Isusom): Pogledajte s kakvim su marom Mudraci tražili Isusa u jaslicama. Pogledajte svetu Magdalenu kako hiti da nađe uskrslog Spasitelj. Tražite Isusa s jednakom željom i istim žarom, i ništa vas neće moći spriječiti da Ga primite.
Imajte želju da se pričestite jer ništa nije tako veliko kao Euharistija. Uzmite sva svoja dobra djela i usporedite ih s jednom Sv. Pričešću: to je kao zrno prašine prema brdu. Po Sv. Pričesti više slavite Boga nego ako dadete tisuću kuna siromasima.
Imajte želju da se pričestite, jer Euharistija je jedina hrana koja savršeno odgovara našoj duši.
Imajte želju da se pričestite, jer Euharistija je jedina hrana koja savršeno odgovara našoj duši.
Kad bi kršćani mogli shvatiti riječi Spasitelja koji im govori: ''Usprkos tvojoj bijedi, hoću izbliza gledati tvoju lijepu dušu što sam je za Sebe stvorio. Stvorio sam je tako velikom da je samo Ja mogu ispuniti. Učinio sam je tako čistom da je samo Ja mogu nahraniti.''
(Imati ispravnu nakanu): Idite na Sv. Pričest:
1. da poslušate Isusa koji vam to zapovijeda pod kaznom uskraćenja vječnog života
2. da primite milosti koje su vam potrebne: poniznost, strpljivost, čistoću...
3. da se sjedinite s Isusom Kristom, da vas preobrazi u drugoga samog Sebe, što se događa svima onima koji Ga sveto primaju.
Kad idete na Sv. Pričest, trebate uvijek imati neku nakanu i reći u času kad hoćete primiti Tijelo Spasiteljevo: "O m
oj dobri Oče, koji si u nebu, prikazujem Ti u ovom času Tvoga dragog Sina, onakva kakva su Ga uhvatili, skinuli s Križa, stavili u naručaj Blažene Djevice i kakvog je Ona prikazala kao žrtvu za nas. Prikazujem Ti Ga po Marijinim rukama da postignem tu i tu milost (vjeru, ljubav, poniznost...)''... Djeco, slušajte dobro ovo: Kadgod sam primio koju milost, na ovaj sam je način bio molio. Nikada mi nije bila uskraćena.
(Pripraviti se velikom gorljivošću): U danima (satima) prije Sv. Pričesti, neka vam želja bude, kako biste se pričestili što je moguće dostojnije, imati toliko ljubavi koliko svi sveci skupa. Sama će vaša želja biti nagrađena. Vršite sva svoja djela radi Sv. Pričesti...
Neka vaše misli ne budu od ovog svijeta, nego neka sve bude za nebo, i zaronite tako u Boga da izgledate mrtvi za ovaj svijet. Recite djela vjere, ufanja i ljubavi sa svom gorljivošću da oživite svoju vjeru, nadu i veliku ljubav prema Isusu koji će uskoro od vašeg srca učiniti Svoje svetohranište ili, još bolje, malo nebo. Moj Bože, kakve li sreće i kakve časti za nas bijednike!
Kad ste rekli ova 'djela', prikažite svoju Pričest za Sebe ili za druge.
Posebne napomene
(Kod odlaska na Sv. Pričest)... neke mlade osobe ''izlažu svoju taštinu kad idu primiti poniženog i prezrenog Boga. Bože, Bože, kakvog li nesklada!... One kao da ne prave razlike između Svetog stola i plesa''.
(I tijelo neka bude posve čisto za Sv. Pričest): Vaše tijelo nije nešto prosto, nego sveto, uzvišeno, posvećeno. Ono je kuća Isusa Krista, hram Duha Svetoga... sa svom se krjepošću trudite da očuvate svoj duh, svoju maštu, svoja osjetila, pa i samo tijelo od svake, čak i nehotične prljavštine. Sveti Ivan Zlatousti kaže nam da bi usta koja primaju Isusa Krista i tijelo koje Ga zadržava, morali biti čišći od sunčanih zraka.
Euharistija - svagdanji kruh duše
Isus Krist, Spasitelj naš, nije za vrijeme svog zemaljskog života nikad prošao mimo kojeg mjesta, a da ne bi tamo iza Sebe ostavio svoj blagoslov, nikad se sastao s kojim čovjekom dobre volje, a da mu ne bi podijelio milost oproštenja grijeha, obdario ga zdravljem duše i tijela i dobročinstvima svake vrsti. Kako velika i dragocjena moraju biti dobročinstva spasa, što ih dobivaju oni koji imaju sreću da Isusa često i dostojno primaju u Sv. Pričesti!
Kada mi u Sv. Pričesti primamo Isusa Krista, primamo mi s Njim ujedno puninu svih duhovnih dobara i blagoslova. Mi vidimo, da je naša vjera jača, mi osjećamo, da nas prožimaju vječne istine naše svete vjere. Mi bolje spoznajemo rugobu grijeha i njegove opasnosti za spas duše. Više nas straši misao na sud, bolnije osjećamo gubitak Boga. Primanje Isusa Krista u Sv. Pričesti krijepi naš duh, mi smo ustrajniji u borbama, naše su nakane u svim našim činima čišće, i naša je ljubav prema Bogu i bližnjemu sve veća. Misao, da mi Isusa Krista u svom srcu posjedujemo, radost, koju mi u ovom sretnom času osjećamo, čini se, da nas toliko s Bogom sjedinjuje i povezuje, da duh naš više na ništa drugo ne misli, a srce naše više drugo ništa poželjeti ne može, nego samo Boga. Misao na potpuni posjed Boga toliko nas zaokuplja, da nam se život pričinja dugim, mi ne zavidimo toliko onima, koji dugo ovdje na zemlji smiju boraviti, nego više onima, koji su rano pozvani, da se zauvijek sa Bogom sjedine. Sve, što nas sjeća na nemoćnost i ništavost našeg tijela, prouzrokuje nam radost, mjesto tuge i straha.
Sva stvorena bića trebaju hrane za život; stoga je dobri Bog stvorio stabla i biljke: to je vrlo lijepo prostrti stol gdje sve životinje dolaze uzimati svaka svoju hranu što joj odgovara. Međutim i duša se mora hraniti... Kad je Bog htio dati hranu za našu dušu, da je pomaže na životnom putovanju, On je pogledao na stvorenja i nije našao ništa dostojnoga za nju. Onda, u Sebi misleći, On se odlučio dati samoga Sebe... O dušo moja, kako si velika od časa kad te je jedino Bog mogao zadovoljiti!... Hrana duše su Tijelo i Krv Božja! O lijepa hrano! Duša se može jedino hraniti Bogom! Samo Bog je može zadovoljiti! Samo Bog je može ispuniti! Samo Bog može utažiti njezinu glad! Na svaki način, Bog joj treba!
Sv. Pričest je svagdanji kruh duše. "Kruh naš svagdanji daj nam danas", tako molimo u Očenašu. Mi se sastojimo iz tijela i duše. Mi molimo dragog Boga da našemu tijelu dade svagdanju hranu. I On - dobrostiv - uslišava našu molbu. Godinu za godinom iz sjetve slijedi žetva, naša polja blagoslivlja i plodnost im daje, da iz majčinskih krila zemlje u izobilju niče sve što trebamo tijelu za hranu.
No mi Ga moramo i za to moliti da On s korisnom hranom opskrbi našu dušu koja je beskrajno vrjednija i važnija nego tijelo.
I dobri Bog je i ovu molitvu uslišao, visoko iznad našeg i najsmjelijeg očekivanja. Isus Krist, druga Božja Osoba, nije smatrao ispod Svog dostojanstva da s najvišeg nebeskog prijestolja siđe na ovu siromašnu zemlju i uzme ljudsko tijelo. I ovo Tijelo treba da bude hrana našoj duši koju je božanski Spasitelj, dok je još sa svojim učenicima hodao zemljom, jasno i svečano obećao ovim riječima: "Ja sam kruh života. Oci su vaši jeli manu u pustinji i umrli od gladi. Ovo je kruh koji s neba silazi, da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi, koji sam s neba sišao. Tko jede od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh, koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta... Zaista, kažem vam: Ako ne jedete Tijela Sina čovječjega i ne pijete Krvi Njegove, nemate života u sebi. Tko jede Tijelo Moje i pije Krv Moju, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinito i Krv je moja piće istinito. Tko jede Tijelo moje i pije Krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac, i ja živim po Ocu, tako i onaj koji jede mene, živjet će po meni..." (Iv 6, 48-59)
Idite na Sv. Pričest, moja braćo, idite k Isusu s ljubavlju i pouzdanjem! Dajte, živite od Njega da biste mogli živjeti za Njega!
Ne recite da imate odveć posla... Zar nije božanski Spasitelj rekao: ''Dođite k meni svi koji radite i koji ste opterećeni i Ja ću vas utješiti; Ja ću biti vaša radost, vaša snaga i Ja ću olakšati vaše breme i vaš će posao biti plodonosan"!... Zar biste se mogli oprijeti takvom pozivu, punom nježnosti i prijateljstva?
Ne recite da niste toga dostojni. Kakva ludorija! Istina je da niste toga dostojni, ali vi Njega trebate. Da je Spasitelj gledao na naše dostojanstvo, On nikad ne bi ustanovio ovaj Sakramenat ljubavi, jer nitko na svijetu nije Njega dostojan, ni sveci, ni anđeli, ni arkanđeli, ni knezovi nebeski, ni Bl. Djevica Marija... Ali On je gledao na naše potrebe, a mi Ga svi trebamo.
Ne recite da ste grješnici, da ste odveć bijedni i da se stoga ne usuđujete približiti Isusu. Meni je to isto kao da mi kažete da ste odveć bolesni pa da stoga nećete uzeti lijeka i savjeta liječnikova.
Bez Presvete Euharistije ne bi bilo nikakve sreće na ovom svijetu, život ne bi bio podnosiv. Kad primamo Sv. Pričest, primamo našu radost i našu sreću.
Jer, što se smrtni čovjek, bijedni stvor, hraniti smije svojim Bogom i Njega kao svoju svagdanju hranu uzimati, to je zaista čudo iznad svih čudesa. O ljubavi bez mjere! O bezgranična srećo, koje niti nebeski anđeli ne poznaju! Tko će ikad shvatiti sreću kršćanina koji prima Isusa Krista u svoje srce, i time postaje malo nebo. On je sam isto tako bogat kao cijelo nebo skupa.
Sretne li kuće u kojoj ti kršćani prebivaju!... Kakvo li im poštovanje treba iskazivati, tijekom čitavog dana! Imati u kući drugo svetohranište u kome dobri Bog doista stanuje Tijelom i Dušom!...
Kad bismo samo malo shvatili kako je velika sreća Sv. Pričest, mi ne bismo željeli živjeti za drugo osim da je možemo svaki dan primati, da možemo primati Isusa Krista kao hranu. Ne, sve bi nam stvorene stvari bile ništa, mi bismo ih prezirali zato da prionemo uz Boga, i sve što bismo poduzimali, sva naša djela išla bi jedino za tim da Ga svaki dan možemo što dostojnije primati.
Najveće, što jest i može da bude, moja draga braćo, jest Presveti Oltarski Sakrament. Ako vi sva dobra djela cijeloga svijeta usporedite sa jednom dobrom i dostojnom primljenom Pričešću, to je onda tako, kao kad biste zrno pijeska stavili uz jedno brdo. Poslije Sv. Pričesti molite se! Dragi Bog će vam dati u srce, kako da se molite. On će vam u svojoj dobroti dati sve što Ga molite, ako Mu prikazujete Njegova Sina i zasluge Njegove muke i smrti.
Kad bi čovjek mogao razumjeti, kakva sve dobra sadržava Sv. Pričest, ne bi mu drugih više trebalo da se zadovolji njegovo srce. Škrtac ne bi više trčao za svojim blagom, častohlepnik za slavom. Svatko bi napustio zemlju, otresao njezinu prašinu i odletio prema nebu.
Pričest je sjedinjenje s Isusom. O, kakvu sreću je Bog time svojem stvoru darovao!
Primanjem Isusa Krista u Sv. Pričesti naš duh dobiva snagu, mi smo jaki u borbama, naše su nakane sve čišće kod svih naših djela i naša ljubav plamti sve više i više.
Ako se često i dostojno pričešćujemo, naše misli, naše želje i sva naša djela i pothvati imaju isti cilj koji su imale Isusove misli, želje itd. dok je bio na zemlji. Mi ljubimo Boga i ne mislimo ni na koji način kako prionuti uz zemaljske stvari. Naše srce i naša duša udišu samo dah nebesa. Kolike sreće! Ne, ne, tek u nebu ćemo to shvatiti. Moj Bože! Stvorenje, pa obogaćeno takvim darom!
Kako će duša koja često i dostojno bude primala dobroga Boga, biti lijepa u vječnosti! Ona će se sjediniti s dušom Spasiteljevom. Tamo će uživati čistu i potpunu sreću... jer će Bog Sebe vidjeti u njoj... Blago osobama koje prime Sv. Pričest na smrtnom času! Na posebnom sudu Bog Otac vidi u njima svoga Sina. On ih ne može osuditi na pakao. Oh, ne!...
Sv. Pričest je duši kao strujanje zraka vatri koja se počela gasiti, no u kojoj ima još mnogo žara: čovjek puše i vatra se rasplamti... Kad primite Spasitelja, osjećate da vam je duša pročišćena, da se kupa u ljubavi Božjoj. Kad je Bog u našem srcu, ono mora gorjeti. Srce učenika iz Emausa gorjelo je samo slušajući Ga.
Jedna dobro obavljena Sv. Pričest dovoljna je da rasplamti dušu ljubavlju prema Bogu i navede je da prezre zemaljsku prolaznost. O tomu jedan primjer: Neki velikaš ovoga svijeta došao je ovamo, nema tome dugo, da se pričesti. Imao je 300.000 franaka i dao je 100.000 za gradnju jedne crkve, sto za siromahe, sto svojim roditeljima i otišao je u trapiste... Oh! Jedna Sv. Pričest, jedna jedina, dovoljna je da čovjeku zemlju učini odvratnom i da mu dade predosjećaj nebeske slasti!
Kad se čovjek pričešćuje, osjeća nešto izvanredno, neku ugodnost koja prolazi čitavim tijelom i širi se do njegovih krajnjih granica. Što je ta ugodnost? To je Spasitelj koji se daje svim dijelovima našeg tijela i čini da oni drhću od sreće. Mi smo prisiljeni reći kao nekoć sv. Ivan: To je Gospodin.
Oh! Kako je sladak ovaj život u jedinstvu s Bogom! To je raj na zemlji. Nema više muka, nema više križeva!... Kad imate sreću primiti Boga, kroz neko vrijeme osjećate užitak i ugodu u svom srcu!... Čistim je dušama uvijek tako.
Doskora, djeco moja, kada budem budem držao Spasitelja u rukama, kad vas dobri Bog bude blagoslovi, zamolite Ga neka vam otvori oči srca; recite Mu poput slijepca iz Jerihona: "Gospodine, da progledam!" Sigurno ćete dobiti ono što tražite, jer On želi samo vašu sreću.
Njegove su ruke prepune milosti i traži kome će ih podijeliti, ali ih, nažalost, nitko ne želi...! O, ravnodušnosti! O, nezahvalnosti!... Djeco moja, jadni smo što to ne razumijemo! Jednoga ćemo dana itekako razumjeti, ali će tada biti prekasno!
Kad duša kršćanina koji je primio Spasitelja, uđe u raj, ona povećava nebesko veselje. Anđeli i nebeska Kraljica pođu joj ususret jer prepoznaju u toj duši Sina Božjeg! Tada su duši nadoknađene sve žrtve i muke koje je ona za vrijeme svog zemaljskog života prenijela i pretrpjela.
Kad se čovjek (dostojno) pričesti, duša se kreće u miomirisu ljubavi kao pčela u cvijeću.
Onaj tko se pričesti, izgubi se u Bogu kao kaplja vode u oceanu: oni se više ne mogu rastati.
Na jednoj duši, koja se dostojno nahranila Kristovim Tijelom i Krvlju, to se vidi. Ona se toliko promijeni u svojim činima i govorima, da je se ne prepoznaje. Prepuna ljubavi, ona je ponizna i prijazna, i ljubi samoodricanje, u svojoj dragosti podnosi sve ljude. Ta je duša sposobna podnositi i velike žrtve.
Kad smo se pričestili, da nas tko upita: "Što nosite kući?", mi bismo mu mogli odgovoriti: "Nosimo nebesa". Jedan je svetac rekao da smo mi 'bogonosci'. To je istina, ali mi nemamo dovoljno vjere. Mi ne shvaćamo svoga dostojanstva. Odlazeći od Svetog Stola, mi smo isto tako sretni kao što bi bili Mudraci da su mogli ponijeti Dijete Isusa.
O čovječja dušo, kako velika si, jer te samo Bog može zadovoljiti! Hrana duše je Tijelo i Krv Božja! Lijepa hrano! Duša može samo Bogom da se nahrani. Nema ništa izvan Boga. Što njoj dostaje, nema ništa izvan Boga, što nju ispuniti može, nema ništa izvan Boga, što njezinu glad može utažiti, to je samo Bog.
Ali - vi ćete mi reći - ako je Sv. Pričest tako nešto veliko i uzvišeno, zašto većina kršćana ima tako malo razumijevanja za nju, te mnogi od njih ovaj Božji dar preziru, omalovažavaju i pobožne duše, koje se češće pričešćuju, čak ismijavaju i ruže?
To dolazi nažalost odatle, što ovi bijedni, nesretni i zaslijepljeni, nesretni kršćani nikad nisu osjetili sreću čestog i dostojnog primanja dragog Spasitelja u Sv. Pričesti.
Vjerojatno, vi ćete mi još reći : ako je ta sreća toliko velika, zašto nam Crkva naređuje da se godišnje samo jedanput pričestimo? - Ta zapovijed nije donesena za dobre kršćane, ona postoji samo za mlake i nehajne kršćane, koji ne vode brigu oko spasenja svoje siromašne duše. U prvim počecima kršćanstva, bila je vrlo velika kazna za kršćane lišiti ih te sreće. Inače, kadgod su prisustvovali sv. Misnoj žrtvi, smjeli su se svaki put pričestiti. Moj Bože, kako li je moguće da kršćani ostaju tri, četiri, pet i šest mjeseci, a da uskraćuju svojoj duši ovu nebesku hranu? Dok postoje tolika sredstva za liječenje, i hrana tako prikladna, da dušu sačuvaju u zdravlju... zbog dugog zanemarivanja umiru bez nje... Moj Bože! Kolike li nesreće i kakvog li zasljepljenja!
O moj Bože, kolika šteta i kolika je zaslijepljenost da kršćanin preko zapovijedi traži svoju sreću!
Nažalost! Moramo to plačući reći: Čovjek ništa ne štedi na tijelu koje će prije ili kasnije biti uništeno i koga će crvi izjesti, dok dušu, stvorenu na sliku Božju, dušu neumrlu, čovjek prezire i postupa s njome s najvećom okrutnošću? Zar to uistinu ne znači biti nemilosrdan prema njoj kad je se pušta da umire od iznemoglosti, kad joj se uskraćuje kruh života koji bi joj jedini mogao dati snagu?
Vi se rijetko pričešćujete, vi ste kao osoba napola pospana. Znate da je Isus Krist doista u Sakramentu Euharistije, da je On hrana u svemu potrebna vašoj siromašnoj duši. A ipak kod vas nema puno želje za Njim... Tako Ga pogrđujete jer zanemarujete primiti Ga u svoje srce u Sv. Pričesti. Ne zaboravite da će nas već kod pojedinačnog suda Isus Krist suditi na temelju svega dobra što smo ga mogli učiniti, a nismo učinili. On će vam staviti pred oči sve Sakramente koje ste mogli primati za života. Koliko ste puta mogli primiti Njegovo Tijelo i Njegovu Krv da ste htjeli voditi svetiji život? Veliki Bože! Što će s nama biti?
Pošto je Bog u Sakramentu Svoje ljubavi sam Sebe htio dati, ulio je On u našu dušu beskrajno veliku čežnju koju može samo On zadovoljiti. Uz ovaj divni Sakramenat oni su kao čovjek koji umire od žeđi kraj rijeke. Trebao bi samo prignuti glavu! Poput čovjeka su koji ostaje siromašan pokraj blaga. Trebao bi samo pružiti ruku!
Sv. Magdalena Pacijska nam veli da bi jedna jedina Sv. Pričest, primljena čistim srcem i s ljubavlju, dostajala, da nas dovede do vrhunca savršenosti.
Sv. Terezija se ukazala, iza svoje smrti, skupa s Isusom jednoj redovnici. 'Zašto, o Isuse', zapita začuđena ova redovnica, 'pratiš Tereziju?' Spasitelj joj odgovori da je Terezija bila s Njime za života tako sjedinjena po Sv. Pričesti da se ne može odijeliti od nje.
Isus Krist će uskrisiti naše tijelo u to većoj slavi što Ga češće i dostojnije budemo primali. Ne, nema djela koje bi više uljepšalo naše tijelo za nebo od Sv. Pričesti... Na Sudnji dan Tijelo će Isusovo sjati kroz naše slavno tijelo a Njegova presveta Krv kroz našu krv onako kao što zlato sja na bakru ili srebro na okovu.
Ta kad je Isus još za svoga zemaljskog i smrtnog života uskrisivao mrtve samim dodirom, kako da ne uskrsnemo i mi koji blagujemo Njegovo Tijelo i pijemo Njegovu Krv?... Kako će biti lijepo na dan uskrsnuća. Vidjet ćemo kako one ljepše duše dolaze s neba kao sjajna sunca i sjedinjuju se s tijelima, kojima su na zemlji davale život. Što ta tijela budu više mrtvljena, to će jačim sjajem sjati.
Kad bismo mogli istinski shvatiti kako je Isusu drago doći u naše srce!... Kad je jednom u njemu, On ne želi nikad iz njega izaći. On se ne može odijeliti od nas ni za našega života ni iza naše smrti!...
'O moja djeco', govorila je blažena Viktorija, 'zašto se vučete putem spasenja? Zašto tako malo hrabrosti pokazujete u radu, u nastojanju da dođete sjesti za sveti stol i jesti s njega kruh anđeoski koji slabima daje toliku snagu? Kad biste znali kako ovaj nebeski kruh ublažuje bijedu života! Da ste jednom osjetili kako je Isus Krist dobar i dobrostiv onome koji Ga prima u Sv. Pričesti!... Dajte, moja djeco, blagujte ovaj kruh jakih, vratit ćete se puni veselja i hrabrosti. Željet ćete samo patnju, muku i borbu da se svidite Isusu Kristu.'
Jednom na Uskrsnu nedjelju, iza Sv. Pričesti, sveta Terezija zanese se duhom u Bogu; došavši k sebi, osjećala je da su joj usta puna Presvete Krvi Isusove, što joj je pružalo toliko slasti da je mislila umrijeti. "Vidjela sam, piše ona, ''svog božanskog Spasitelja koji mi je rekao: "Moja kćeri, hoću da ova Presveta Krv koja uzrokuje kod tebe toliku ljubav, bude upotrijebljena na tvoje spasenje. Ne boj se da će ti ikad uzmanjkati moje milosrđe. Kad sam prolijevao ovu dragocjenu Krv, osjećao sam samo bol i gorčinu. Ali tebi će Ona dati samo slast i ljubav''. Više puta, kad je imala sreću da se pričesti, anđeli su u četama silazili s neba kao da uživaju što se mogu s njom sjediniti u hvaljenju Spasitelja koga je nosila u svome srcu.
Zahvala iza Sv. Pričesti
(Držanje iza Pričesti): Nakon što ste se pričestili, dignite se čedno, vratite se na svoje mjesto, kleknite i ne uzimajte odmah knjigu ili krunicu u ruke. Ja ne volim da se odmah iza Pričesti počne čitati. Ne, čemu ljudske riječi kad Bog govori?... Treba raditi kao netko tko je veoma radoznao i sluša kraj vrata. Treba slušati što govori Bog na vratima našeg srca...
(Razgovor s Isusom): Razgovarajte časak s Isusom koga posjedujete u svom srcu, gdje je On Tijelom i Dušom kao što je nekoć bio na zemlji dok je na njoj živio. Molite Ga za sve milosti koje želite za se i za druge. Dobri Bog neće vam ništa moći uskratiti ako Mu prikažete Njegova Sina i zasluge Njegove svete smrti i muke...
(Djela vjere, ufanja i ljubavi): Izgovorite djela vjere, ufanja i ljubavi iza Pričesti, zatim zazovite Blaženu Djevicu, sve anđele i sve svece da se s vama zahvale dobrom Bogu... Ne odlazite odmah iza Pričesti, nego ostanite časak i molite Boga da vas učvrsti u vašim dobrim odlukama... Kupajte se u plamenu ljubavi...
(Izbjegavajte rastresenost): Kad izađete iz crkve, ne zaustavljajte se da razgovarate i ne rastresajte se, nego, misleći na sreću koju imate da držite Isusa Krista u svom srcu, otiđite kući i bdijte tako na svoje misli, riječi i djela da sačuvate netaknutu milost Božju.S dušom je i milošću slično kao s tekućinom u kakvoj posudi. Uzmete li bocu, punu miomirisne tekućine i dobro je začepite, sačuvat ćete slatki miris dokle god hoćete. Isto tako, ako čuvate Spasitelja u sabranosti iza Pričesti, dugo ćete vremena osjećati vatreni žar koji će vašem srcu ulijevati divnu sklonost prema dobru i snažnu odvratnost prema zlu!..
(Sjetite se Isusa preko dana): Ako imate koji čas između poslova, uporabite ga da štogod pročitate ili pohodite Presveti Oltarski Sakramenat, da se zahvalite Bogu za milost koju vam je ujutro udijelio. O svjetskim poslovima govorite što manje možete.
Euharistija liječi strasti, zle sklonosti, obnavlja i posvećuje
Zar dragocjena Krv Isusa Krista što teče u našim žilama i Njegovo uzvišeno Tijelo što se povezuje s našim, mogu učiniti manje nego uništiti ili barem jako oslabiti sklonost prema zlu?... Čovjek, primivši Isusa Krista, osjeća novu želju za nebeskim stvarima i nov prijezir prema prolaznima.
Recite mi, kako da oholost uđe u srce koje je primilo Boga, ponižena do uništenja? Zar bi ono moglo pristati na to da se po sebi smatra nečim velikim? Naprotiv, ono neće moći naći načina kako da se ponizi i da se prezire.
Zar srce, koje je primilo Boga tako čista, koji je sama svetost, ne osjeća kako se u njemu rađa neodoljiva odvratnost prema svakom nečistom grijehu i zar ono ne bi prije pristalo da ga se na komadiće sasiječe nego da pristane, ne velim na zlo djelo, nego na samu zlu pomisao?
Zar će se jezik, usta koja su čas prije imala sreću da nose svog Stvoritelja i svog Spasitelja, moći usuditi izgovarati nedolične riječi i pokvareno ljubiti? Ne, bez sumnje, nikad se to neće usuditi činiti.
Zar će oči, koje su čas prije tako živo željele promatrati svoga Spasitelja, koji je čišći od sunčanih zraka, moći, iza takve sreće, gledati nedolične predmete? To izgleda nemoguće.
Uzvišeni euharistijski Sakramenat je vino koje stvara djevičanstvo... Kako da čovjek ne bude čist primajući Kralja čistoće? Pričešćujte se često i sačuvat ćete ili steći lijepu krjepost koja čovjeka čini sličnim anđelu.
Srce, koje je u Sv. Pričesti primilo Onoga kome sve pripada i koji je sproveo svoj život u najvećem siromaštvu, koji nije imao ni Svoju svetu glavu gdje nasloniti, osim na malo slame, koji je umro na Križu - recite mi, zar ono može prionuti uz dobra ovoga svijeta vidjevši kako se Isus vladao?
Zar kršćanin, koji se sjedinio s Onim koji je za vrijeme Svoje muke trpio žarku, smrtonosnu žeđ, neće primiti u dodiru s Njim spasonosne učinke koji će ga izliječiti od neumjerenosti?
Zar bi kršćanin, koji je upravo primio Isusa Krista koji je umro za svoje neprijatelje, mogao i dalje gajiti prema onima koji su mu neko zlo učinili? Ne, sigurno ne! On će se veseliti da im može što više dobra učiniti.
Zar će srce koje je čas prije bilo prijestolje Isusa Krista, moći ponuditi Spasiteljevo mjesto grijehu ili bolje rečeno, samom đavlu?
Posjedujući, dakle, Euharistiju, ''čovjek ne može više uvrijediti Boga! Duša je sva prožeta dahom dragocjene Krvi Spasiteljeve... Divna li života!''
Moja djeco, tko bi vrijednost Sv. Pričesti uvidio, taj bi se čuvao i od najmanjih pogrješaka, taj bi sačuvao svoju dušu uvijek u nevinosti pred očima Božjim. Vi ste se danas, kako mislim, svi ispovjedili … Sada mislite na to da dobijete nad sobom. Sad vas usrećuje misao da ćete sutra ujutro primiti dragog Spasitelja u sebe. Sutra više nećete moći uvrijediti dragoga Boga, vaša će duša potpuno uroniti u dragocjenu Krv našeg Gospodina. Kako lijepo, jednog pravog kršćanina jedino dostojan život! Kad se spremamo da u Sv. Pričesti primimo Gospodnje Tijelo, moramo biti u takvom raspoloženju da možemo mirno umrijeti i s pouzdanjem stupiti pred sudačku stolicu Isusa Krista.
Nedostojna pričest
Neka čovjek ispita samog sebe prije nego se približi k svetom Oltaru, svetom Žrtveniku, pa tada 'neka jede od ovog Kruha i pije od ove Krvi, jer onaj koji blaguje ovaj Kruh i pije iz ovoga Kaleža nedostojno, jede i pije svoju vlastitu osudu, ne razlikujući kako se dostoji Tijelo Kristovo' (usp. 1 Kor 11, 28-29).
Prisupajući k stolu Gospodnjemu moramo biti uvjereni, da smo uložili svo potrebno vrijeme da se ispitamo kako bismo upoznali svoje smrtne grijehe, da nam je veoma žao što smo ih učinili i da naša Ispovijedbude potpuna. Treba nam čvrsto odlučiti, 'da ćemo, uz Božju pomoć, činiti sve što je do nas, da opet ne upadnemo u grijeh. Ako bismo nesrećom zatajili koji smrtni grijeh i primili Sv. Pričest, značilo bi, da samoga Isusa pogrđujemo. Kakve li strahote i grjehote!'
Oni, koji idu na Sv. Pričest, a nisu dobro pročistili svoja srca, neka se boje Božje osude... Isus će reći svima, koji se u grijehu smrtnom pričešćuju, kad im dođe smrt: ''Zašto ste se usudili primati Mene u Pričesti, kad ste bili uprljani tolikim grijesima. Nemojmo zaboraviti da za Pričest nevoljni kršćanin mora se obratiti, imati pravu odluku da će ustrajati!
Otresite se grijeha kad želite, kad dolazite na Pričest. Otresite se temeljito. Ne pogrđujte Isusa Krista...
Kad se približujemo da primimo Svetu Hostiju, moramo pročistiti svoj duh i učiniti dušu posve svetom!
Laki grijeh ne čini našu Pričest nedostojnom, ali taj grijeh uzrokom je, da se skoro nikako ne okorišćujemo. Vidite, koliko ste se puta pričestili, a niste postali bolji! Zašto? Zato što gotovo uvijek zadržavate iste navike. Sve one nestrpljivosti, mrmljanja, kad vam se štogod neugodno dogodi, kad vas stigne kakva žalost i protivština, sve one male neiskrenosti, to vam nije ništa! Vi nećete ni u čemu da trpite, nećete da vam se tko protivi. Vi biste željeli da o vama svatko najbolje misli i govori. Vi se ne trudite kako biste postali bolji, kako biste se popravili!
Nedostojne Pričesti nisu rijetkost. Koliko ih je koji drsko pristupaju k Svetom stolu s grijesima koje su sakrili i zatajili u Ispovijedi! Koliko ih je koji ne žale što su sagriješili, kako Bog traži od njih i zadržavaju potajnu želju da opet upadnu u grijeh te ne čine sve što je potrebno da se poprave! Koliki ne izbjegavaju grješne prigode iako mogu ili, idući čak na pričest, zadržavaju mržnju u svome srcu! Ako ste ikad u ovakvom stanju došli na pričest, učinili ste svetogrđe. Strašan grijeh... 'najstrašnije svetogrđe'...
Slagavši najprije Duhu Svetom na Ispovijedi, sakrivši ili zatajivši koji grijeh, taj nesretnik usuđuje se doći među vjernike koji se spremaju primiti ovaj Kruh, pretvarajući se da Ga i on poštuje! Ne, ne, ništa ga ne zaustavlja. On ide naprijed da dovrši svoju osudu. Uzalud mu dobri Spasitelj, videći ga da dolazi, dovikuje iz svetohraništa kao izdajničkom Judi: ''Prijatelju, zašto si došao? Što, prijatelju, ti ćeš izdati svoga Boga i svoga Spasitelja znakom mira? Stani, stani, sine! Iz milosrđa, poštedi me!'' Ali ne, ne, ni grižnja savjesti, ni ljubezno prigovaranje njegova Boga ne mogu zaustaviti njegove zločinačke korake... Oh, kakve li strahote! Možete li podnijeti, a da ne zadršćete, ovog nesretnog ubojicu svojeg Spasitelja? Zar to nije vrhunac zločina i užasa na svetom mjestu!
Dok je bio na zemlji, bilo je samo jedno mjesto gdje su Isusa razapeli, a sad ima toliko križeva koliko je svetogrdnih srdaca.
Veličina njihove nezahvalnosti pokazuje se u tome što vrijeđaju svoga Dobročinitelja u Njegovom najvećem dobročinstvu. Štoviše, oni se služe Njime samim da Ga uvrijede.
Što je uistinu smrt, pa i nasilna, u usporedbi s onim što čini grješnik koji hoće Isusa usmrtiti u Euharistiji?
Jedan od najtežih grijeha jest primanje Pričesti u smrtnom grijehu. U naše vrijeme mnogi se pričešćuju u smrtnim grijesima. Mladići i djevojke seksualno se iživljavaju i ne kazuju na Ispovijedi te grozne grijehe, za koje sveti Pavao veli, da neće takvi imati pristupa u Božje Kraljevstvo, ako se ne obrate. U braku bračni drugovi smrtno griješe spriječavajući začeće djece ili kako znaju reći, 'zbog čuvanja od djece'. Mnogi ubijaju začetu djecu, čine pobačaje, abortuse. Mnogi se u mržnji pričešćuju. Gaje osvetne misli! Ima bračnih drugova, koji čine preljube i krše zakletvu vjenčanja, da će biti vjerni jedno drugome. Mnogi do Svete Mise ništa ne drže. Do Ispovijedi ništa ne drže! Do molitve ništa ne drže. Žalosno, žalosno... Ima i još mnogih drugih smrtnih grijeha, u kojima se neki pričešćuju i spremaju sebi vječnu osudu. Sv. Pavao govori kako oni, koji se u grijesima smrtnim pričešćuju, potpisuju svoju vlastitu osudu (1 Kor 11, 29).
Pred Presvetim Oltarskim Sakramentom
U Presvetim Oltarskom Sakramentu dragi Spasitelj je tu, sakriven i čeka da Ga dođemo pohoditi i izložiti Mu svoje molbe. Kako li je dobar On! On se prilagođuje našoj slabosti. U nebu, gdje kada budemo kao pobjednici proslavljeni, vidjet ćemo Ga u svoj Njegovoj slavi. Da se sad ukaže s tom slavom pred nama, ne bismo se usudili približiti Mu se; no On se sakriva kao osoba koja je u tamnici i veli nam: "Vi me ne vidite, ali to ne smeta; tražite od mene što god hoćete, ja ću vam to udijeliti".
Moja djeco, kad uđete u crkvu i kad uzmete blagoslovljene vode, kad stavite ruku na čelo da se prekrižite, gledajte svetohranište. Isus ga odškrinjuje da vas blagoslovi kao i da vam kaže: ''Dođite k meni, svi vi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas utješiti.''
Jeste li žalosni? Dođite se baciti Njemu pred noge i osjetit ćete da ste utješeni.
Prezire li vas svijet? Dođite ovamo i naći ćete prijatelja koji vas nikad neće iznevjeriti.
Jeste li u napasti? Ovdje ćete naći jako i snažno oružje da pobijedite svoje neprijatelje.
Bojite li se strašnog suda pred kojim su drhtali i najveći sveci? Iskoristite vrijeme dok je vaš Bog Bog milosrđa i dok je tako lako zadobiti milost.
Tišti li vas siromaštvo? Dođite ovamo, naći ćete Boga neizmjerno bogata, Boga koji će vam reći da su sva Njegova dobra vaša, ne na ovom svijetu, nego na drugom: Tamo ti pripravljam neizmjerna dobra. Hajde, prezri ova prolazna dobra i imat ćeš druga koja nikada neće propasti.
Grješnici, molite Ga sa suzama i boli za oproštenje svojih grijeha i budite sigurni da ćete ga zadobiti... Kad se izmirite s Njime, molite dragocjeni dar ustrajnosti! Recite Mu samo da više volite umrijeti nego Ga opet vrijeđati...
Kakvim li se uvrjedama On nije izvrgnuo ostavši tako među nama! Mlako prisustvovanje Sv. Misi, svetogrdne pričesti, oskvrnjivanje Euharistije, napuštanje javne službe Božje nedjeljom, duga Njegova samoća u svetohraništu, nepristojno držanje, nemar prema Njegovoj uzvišenoj prisutnosti i daru kojim On sam Sebe daje ljudima - nema uvrjede kojoj On nije bio izvrgnut, i Njegovo Srce krvari gledajući tolika nedjela. Kako Mu je drago ono četvrt sata što ga otmemo svojim poslovima, kakvim nekorisnim stvarima da Ga dođemo utješiti! Kad On vidi kako čiste duše s revnošču dolaze, On im se veselo smiješi. One dolaze s onom jednostavnošću koja Mu se tako sviđa, moleći Ga oproštenje za tolike uvrjede što Mu ih nezahvalnici nanose...
Dođimo dakle i mi suosjećati s Njegovim bolima! Oni koji budu zbog Njega prolijevali suze na zemlji, veselit će se u nebu.
O, djeco moja, što je taj Sakramenat ljubavi! Srce je našega ljubljenoga Gospodina u Njemu prepuno lubavi za nas; potoci milosrđa i blagosti iz Njega teku kako bi izbrisali grijehe svijeta.
Za vrijeme Svoje smrtne muke u Getsemanskom vrtu, On se Krvlju znojio i kapi te Krvi padale su na zemlju. Ova ljubav u Krvi spasila je svijet te još izlazi iz svetohraništa. A kako bi nas sjedinio sa Svojim otkupljenjem, On hoće da Mu mi naznačimo duše za koje treba upraviti bujicu te otkupiteljske krvi. Molimo Mu se dakle za sirote grješnike i zahvalimo Mu što je za njih imao tako dobro srce. Mi Mu nismo za to dovoljno zahvalni.
Kad smo pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, mjesto da gledamo oko sebe, zatvorimo svoje oči, a otvorimo svoje srce. Bog će otvoriti Svoje. Mi ćemo ići k Njemu, On će ići k nama, jedan da dade, drugi da primi. Bit će to poput daška što ide od jednoga k drugome. Koliko slasti nalazimo kad zaboravimo sami sebe, a tražimo Boga!... Sveci su zaboravljali na se da vide samo Boga, da rade samo za Nj. Oni su zaboravljali na sve stvoreno da nađu samo Njega. Tako se dolazi u nebo.
Dragi Spasitelj boravi u Presvetom Sakramentu kao žrtva. Naviknite se na slijedeću molitvu koju Bog vrlo rado sluša: molite Preblaženu Djevicu da Ona vječnom Ocu za obraćenje grešnika prikaže svoga krvlju oblivenog i ranama pokrivenog božanskoga Sina. Od svih molitava ova je najbolja jer konačno uspjeh svih molitava ovisi od Imena i zasluga Kristovih. Ovo si dobro zapamtite djeco moja! Sve milosti što sam ih postigao, isprosio sam takvom molitvom. Ona nikad ne zataji.
Koliko kršćana ne zna što će s vremenom, a ne udostoje se doći samo nekoliko kratkih časaka pohoditi svoga Spasitelja. Kakve li sramote za nas! Desi li se kakva novost, sve se ostavlja i trči. što se Boga tiče, mi bježimo od Njega i vrijeme nam je dugo u Njegovoj prisutnosti! Kakve razlike između prvih vjernika i nas! Oni su provodili čitave dane i noći u crkvama pjevajući hvale Gospodinu i oplakujući svoje grijehe, a danas nije više tako. Isus je zanemaren, napušten u Sakramentu svoje ljubavi.
Kruh duša nalazi se u svetohraništu. Svetohranište je spremište kršćanske hrane... Oh, kako je to lijepo, moja djeco! Kad svećenik prikaže Hostiju i pokaže vam je, vaša duša može reći: "Evo moje hrane!"... On je tu, u svetohraništu... Što radi dobri Isus u Sakramentu Svoje ljubavi? On nas ljubi... Moja djeco, mi smo odveć sretni!... Mi ćemo to tek u nebu shvatiti.
Kakvu sreću osjećamo u prisutnosti Božjoj kad se nađemo sami, klečeći do nogu Njegovih pred svetohraništem!... Da imamo anđeoske oči, dok gledamo Gospodina Isusa Krista koji je ovdje na oltaru prisutan i koji nas promatra, kako bismo Ga ljubili! Htjeli bismo uvijek ostati uza Nj. To bi bio predosjećaj neba. Sve bi nam ostalo bilo bez okusa. Kako su časovi provedeni s Bogom dobrote slatki i utješni!
Kako je ugodno uživati u čistim zagrljajima Spasiteljevim! Ah! Vi to nikad nite osjetili. Da ste imali tu sreću, ne biste je više mogli napustiti. Ne čudimo se stoga što su tolike svete duše provodile život u Njegovoj kući i dan i noć. Nisu se više bile u stanju odijeliti od Njegove prisutnosti. One su iz svojih očiju izgubile same sebe, samo da Boga gledaju. One su zaboravile na sve stvorene stvari, samo da Njega nađu... Ima kršćana koji bi tako proveli čitav život, uronjeni u Boga. Kako su sretni!
Gospodin je u nebu; On je također u svetohraništu. Kolike li sreće! Zar je svecima dosadno u nebu promatrati Isusa Krista, klanjati Mu se i hvaliti Ga? Moramo osjećati isto takvu sreću uz svetohranište u kojem stanuje isti Isus.
Bog nas je za Se stvorio, i naše je srce nemirno dok u Njemu ne počine...
A mi možemo reći govoreći o Isusu u svetohraništu: ''Našao sam Onoga koga ljubim''.
On je tu, ocean neizmjerne dobrote i savršenstva, pozivajući nas da zaronimo u Nj, očaravajući naš duh i naše srce.
On je svjetlo koje nas obasjava.
On je žarka vatra koja budi plamen u nama...
On je život koji nas oživljava i uskrisuje.
On je put koji nam pokazuje kuda trebamo ići.
On je istina koja rastjeruje tamu zablude što nas okružuje.
On je snaga koja podržava našu slabost.
On je Providnost koja okreće događaje na dobro onih koji Ga ljube...
Blago nama kojima je Bog dao Sebe, nama s kojima Bog stanuje i koji Ga možemo pohoditi kad god hoćemo!
Dođite Mu se pokloniti!... Ponizite se pred Njim i hvalite Ga!
Dođite Mu činiti društvo!... Hajde, moja dušo, podvostruči žar! Ti si sada sama koja se klanjaš svome Bogu! Njegov pogled počiva samo na tebi!...
Znaš da je Bog u svetohraništu. Otvori Mu svoje srce, uživaj što si u Njegovoj prisutnosti. To je najbolji način moljenja.
To je kao u prvo vrijeme moga dolaska u Ars... Bio je u Arsu jedan čovjek koji nikad ne bi prošao pokraj crkve, a da u nju ne bi ušao. Ujutro, kad bi išao na posao, uvečer, kad bi se vraćao, ostavio bi pred vratima svoju lopatu i motiku i ostao bi dugo pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Kako mi je to bilo drago!... Jednom sam ga pitao što govori Spasitelju za tih dugih pohoda. Znate što mi je odgovorio? "Eh, gospodine župniče, ja Mu ništa ne govorim. Ja promatram Njega, On promatra mene!...". Kako je to lijepo, moja djeco, kako je to lijepo!...
Srce ljudsko ne govori nikad tako savršeno kao kad se potpuno otvara i predaje Bogu. Izložiti se božanskom pogledu i prepustiti se posve Božjoj volji znači bez govora reći sve. Isto tako Bog rekne sve bez riječi kad pokaže Svoju istinu i Svoju ljubav. Ljubite, pa ste sve rekli. Predajte se neizmjernoj Ljubavi pa ćete sve čuti i sve ćete razumjeti!
(U Presvetom Sakramentu) Gospodin je naš kao dobri kralj među svojim podanicima, kao dragi otac u krugu svoje djece, kao dobri pastir koji dolazi svome stadu.
Dođite preda Nj zahvaliti Mu se! I tu se sjetite Njegovih dobročinstava: otkupljenja, posinjenja, posvećenja, prava na vječnu baštinu, toliko oproštenja, toliko primljenih Sv. Hostija koje su vam sve donijele višak nadnaravnog života...
Dođite Mu pokazati svoju ljubav. On će vam reći: Sine, daj mi svoje srce! Otvorite ga tada, raširite ga, vratite Mu ljubav za ljubav!
Gdjegod mi bili, upravimo radosno svoje misli, svoje želje prema onoj strani gdje u Presvetom Sakramentu prebiva Presveto Tijelo Isusa Krista, da se sjedinimo s anđelima koji Mu se sa toliko strahopoštovanja klanjaju.
Moja djeco, naviknite se na to: Kad se u noći probudite, premjestite se brzo duhom pred svetohranište i recite dragom Spasitelju: "Dragi Spasitelju, ja sam tu! Došao sam da Te hvalim, da Te slavim i zahvaljujem Ti se. Prinosim Ti moju ljubav i hoću da Ti sa svetim anđelima činim društvo". Molite se onako kako možete i znate. Kad vam nije moguće, sakrijte se iza svog anđela čuvara pa ga zadužite da moli mjesto vas.
POŠTIVANJE CRKVI
Kako je dostojno ovo mjesto! Doista su ovo kuća Božja i vrata nebeska... One (crkve) su obitavalište anđela i arkanđela, palača Božja, samo nebo...
Naše su crkve svete, dostojne poštivanja i posvećene jer Bog, koji je čovjekom postao, stanuje u njima dan i noć... Zar naše crkve nisu isto tako dostojne poštivanja kao i sveta mjesta (gdje su tolika čudesa za naše spasenje)? O sretni narode kršćanski, koji vidiš kako se svaki dan obnavljaju čudesa što ih je svemoć Božja nekoć na Kalvariji učinila!...
A ipak, mi se u svojim crkvama većinom držimo bez poštovanja, bez ljubavi prema Bogu, ni ne znajući čemu smo došli. Jedni puste da im srce i dušu zaokupi tisuću zemaljskih stvari; drugima je u crkvi dosadno i odvratno; ima ih, napokon, koji jedva da kleknu onda kad Bog prolijeva Svoju dragocjenu Krv za oproštenje njihovih grijeha; napokon, neki, jedva što je svećenik sišao od oltara, bježe. Bože, kako Te Tvoja djeca slabo ljube ili, bolje rečeno, kako Te preziru! Uistinu, kakvu lakoumnost i rastresenost pokazuju kad su u crkvama. Jedni spavaju, drugi govore, a gotovo nitko se ne bavi onim čime bi trebao...
Eto! Vjere nema. Mi smo siromašni slijepci, nama je magla pred očima. Samo bi vjera mogla tu maglu rastjerati...
Kako se Spasitelj ne pokazuje u Presvetom Oltarskom Sakramentu u svom Svojem veličanstvu, vi se ovdje držite bez poštovanja. Ali to je ipak On! On je među vama!...
S Tobom su, o Isuse, naše crkve zemaljski raj u kome čovjek unaprijed osjeća sreću odabranika.
(glavni izvor: H. Abbe Convert, Euharistijska razmatranja prema sv. Ivanu Vianneyu, HKD sv. Jeronima, Zagreb, 2004.)
Katekizam Katoličke Crkve: Sakrament Euharistije
Zlouporabe u Euharistiji
(Izvor: Ivan Milovčić, SVEĆENIK I EUHARISTIJA PREMA NOVIJIM CRKVENIM DOKUMENTIMA, Riječki teološki časopis, god. 18 (2010), br. 1, str. 100-113; obrada je naša)
Dokument Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata pod naslovom Instrukcija Redemptionis sacramentum o nekim stvarima koje se trebaju održavati i izbjegavati u Presvetoj Euharistiji izišao je na Blagdan navještenja Gospodnjeg 25. ožujka 2004. Sadrži 186 točaka podijeljenih na osam poglavlja, uz uvod i zaključak.
Cilj je instrukcije: obnoviti neke normativne elemente i ukazati na druge koji tumače i nadopunjuju one prethodne (Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata Redemptionis sacramentum, br. 2).
Instrukcija se zapravo želi osvrnuti na zloupotrebe u liturgiji te postaviti norme kako bi se u liturgiji postigao sklad misli i riječi, vanjskih čina i raspoloženja duha. Zloupotrebe potamnjuju ispravnu vjeru i nauk o ovom Sakramentu. Uzroke nastanku zloporaba Instrukcija otkriva u pogrešnom poimanju slobode, u nekim ekumenskim inicijativama i u neznanju.
Instrukcija osobitu pozornost posvećuje mogućim zloupotrebama koje dijeli u tri kategorije:
- teški zločini (graviora delicta): protive se svetosti Euharistije i rezervirani su Kongregaciji za nauk vjere;
- teški čini: dovode u rizik valjanost i dostojanstvo Euharistije i
- ostale zloupotrebe: sve druge nabrojene u ovoj Instrukciji i u pravu.
Među nove crkvene dokumente o liturgiji spada i motuproprio Benedikta XVI. iz 2007. Summorum pontificium kojim je omogućena upotreba misala Pija V., tj. slavljenje Euharistije po obredu važećem do liturgijske reforme Drugog vatikanskog koncila. Ovo dopuštenje predstavlja svojevrstan presedan jer je važeće pravilo u Crkvi da se stare liturgijske knjige smiju upotrebljavati do izlaska novih odobrenih liturgijskih izdanja.
Popis zloupotreba prema instukciji Redemptionis Sacramentum
TEŠKI ZLOČINI (graviora delicta) protive se svetosti Euharistije i rezervirani su Kongregaciji za nauk vjere (br. 172):
- otimanje ili držanje u cilju svetogrđa ili bacanje svetih prilika
- pokušaj slavljenja Mise ili simuliranje Mise
- zabranjeno suslavlje euharistijske žrtve sa službenicima crkvenih zajednica koje nemaju apostolsko naslijeđe niti priznaju sakramentalno dostojanstvo svećeničkog ređenja
- posvećivanje u cilju svetogrđa samo jedne materije, bez druge u euharistijskom slavlju ili obiju izvan Mise.
TEŠKI ČINI dovode u rizik valjanost i dostojanstvo Euharistije (br. 173):
- materija kruha (br. 48-49)
- materija vina (br. 50)
- nepropisane euharistijske molitve (br. 51)
- pojava kad euharistijsku molitvu ili njezine dijelove moli nesvećenik (br. 52)
- ispuštanje imena pape ili biskupa u euharistijskoj molitvi (br. 56)
- povezivanje sakramenta Pokore i Euharistije u jedno slavlje (br. 76)
- slavlje Mise u kontekstu zajedničke večere (br. 77)
- unošenje u slavlje Mise protivnih elemenata iz obreda drugih religija (br. 79)
- uskraćivanje sakramenata vjernicima koji nemaju zapreke (br. 91)
- davanje Pričesti u opasnosti profanacije (br. 92)
- samopričešćivanje laika (br. 94)
- dijeljenje neposvećenih hostija kao Pričesti za vrijeme Mise (br. 96)
- Pričest pod objema prilikama (br. 101 i 102)
- samoumakanje Hostije (br. 104)
- nedolična manipulacija posvećenim prilikama (br.106)
- slavljenje na svetom mjestu druge religije (br. 109)
- nepripuštanje Misi svećenika (br. 111)
- ukidanje Mise iz razloga euharistijskog posta (br. 115)
- upotreba nedoličnih posuda (br. 117)
- slavljenje Mise bez liturgijskog ruha ili samo sa štolom (br. 126)
- čuvanje Presvetoga na mjestu opasnom za profanaciju (br. 131)
- nošenje Presvetoga kući ili na drugo mjesto, protivno normama prava (br. 132 i 133)
- ostavljanje izloženog Presvetoga bez pažnje - straže (br. 138)
- preuzimanje službe svećenika ili đakona ili oblačenje njihove liturgijske odjeće (br. 153)
- obavljanje svećeničke službe onih koji su svedeni na laički stalež (br. 168)
- odredbe cann.: 1364 - otpad od vjere; 1369 - javna hula, teška povreda ćudoređa, nepravda i poticanje mržnje prema Crkvi; 1373 - poticanje neprijateljstva, mržnje ili neposluha prema Crkvi; 1376 – obeščašćenje svete stvari; 1380 - simonija; 1384 - nezakonito izvršavanje svete službe; 1385 - nezakonita dobit od misnog stipendija; 1386 - mito; 1398 - pobačaj.
OSTALE ZLOUPOTREBEsu sve druge nabrojene drugdje u ovoj Instrukciji i u pravu:
- Dok traje euharistijska molitva, ne smiju se moliti druge molitve ili pjesme, pa i instrumenti trebaju šutjeti, osim u poklicima (br. 53).
- Aktivnost puka ovdje se očituje u udruživanju sa svećenikom u vjeri i šutnji, intervencijama poput odgovora u dijalogu predslovlja, kantika Svet, poklika poslije posvete, usklika amen poslije doksologije i drugih poklika koje je odobrila konferencija biskupa i potvrdila Sv. Stolica (br. 54).
- Lomljenje Hostije u trenutku konsekracije jest zloupotreba (br. 55).
- Zabranjuje se mijenjanje liturgijskih tekstova (br. 59) kao i
- vremensko ili prostorno odvajanje službe riječi od euharistijske službe ili obavljanje raznih dijelova Mise u različitim momentima pa i u istom danu (br. 60).
- Ne dopušta se zamjena biblijskih tekstova, osobito ne zamjene biblijskoga koji sadrži Božju riječ, nebiblijskim tekstom, što se događa osobito s pripjevnim psalmom (br. 62).
- Evanđelje smije čitati samo zaređeni službenik (br. 63).
- Homiliju koja je dio liturgije obično drži sam slavitelj ili svećenik suslavitelj kojemu on povjeri, ili đakon. Ponekad homiliju može držati biskup ili svećenik prisutan na Misi iako ne može koncelebrirati (br. 64).
- Ovime se ukida svaki prijašnji propis koji je držanje homilije dopuštao nezaređenim vjernicima (br. 65). Zabrana se odnosi i na sjemeništarce, pastoralne asistente i na bilo koje drugovrsne skupine, zajednice ili udruženja laika (br. 66).
- Homilija se mora usredotočiti na otajstvo spasenja, a ne na politiku ili profane stvari, ili se oslanjati na spoznaje koje proizlaze iz pseudoreligioznih pokreta kao na izvore (br. 67).
- Dijecezanski biskup dužan je pozorno bdjeti nad homilijom (br. 68).
- Vjerujem ili Ispovijest vjerečini se na način kako je propisano u liturgijskim knjigama (br. 69).
- Prikazni darovi ne moraju biti samo kruh i vino nego i novčani dar, ili drugi darovi za siromašne. Ovi darovi moraju biti znak onoga dara koji Bog očekuje od nas: srce raskajano i ljubav prema Bogu i bližnjemu. Darovi za siromašne smještaju se na zgodno mjesto, ali ne na oltarnu menzu. Poželjno je ipak ovakve darove prinositi izvan misnog slavlja (br. 70).
- Pružanje mira treba se zadržati prije Pričesti. Ova gesta nema konotaciju pomirenja niti opraštanja grijeha nego izražavanja mira, zajedništva i ljubavi prije primanja Euharistije. Pomirenju među braćom služi pokajnički čin na početku Mise (br. 71).
- Znak mira daje se samo onima koji stoje bliže. Svećenik pruža mir služiteljima, ostajući u prezbiteriju. "Nec fiat cantus quidam ad pacem comitandam sed sine mora procedatur ad 'Agnus Dei'." I neka ne bude neka pjesma koju treba svesti na pružanje mira nego neka se bez zaustavljanja prosljeđuje na "Jaganjče Božji" (72).
- Lomljenje kruha pripada svećeniku, a nikako laiku i treba biti kratko (br. 73).
- Informacije i svjedočanstva kršćanskoga življenja općenito je bolje davati izvan Mise. Zbog teškog razloga može se to činiti nakon popričesne molitve. Ipak te informacije i svjedočanstva ne smiju imati takav smisao da se mogu zamijeniti s propovijedi (br. 74).
- Ujedinjavanje euharistijskoga slavlja s nekim drugim obredom, osobito sakramenata, Crkva ponekad propisuje iz teoloških razloga. U drugim slučajevima Crkva to povezivanje ne dopušta (br. 75).
- Nije dopušteno povezivati Misu s političkim ili svjetskim događajima. Treba se potpuno izbjeći slavljenje Mise iz puke želje za pokazivanjem ili slavljenje u stilu drugih, osobito profanih, ceremonija (br. 78).
- Pokajnički čin na početku Mise nema učinkovitost sakramenta Pokore (br. 80). Bez sakramentalne Ispovijedi ili zbog teškog razloga savršenog pokajanja, onaj tko je svjestan da je u smrtnom grijehu, ne može slaviti Misu niti pristupiti Pričesti (br. 81).
- Zadaća pastira jest razborito ispravljati zloupotrebu pristupanja vjernika Pričesti bez potrebnog rasuđivanja (br. 83) ili pristupanja nekatolika i nekršćana. Pastiri trebaju upozoravati na to (br. 84).
- Katolici mogu primati i podjeljivati sakramente samo katolicima, osim onih slučajeva koje predviđa Kodeks kanonskog prava can. 844 § 4. (br. 85).
- Vjernike je potrebno voditi prema praksi pristupanja sakramentu Pokore izvan Mise, u određeno vrijeme, kako bi se taj sakrament mogao odvijati smireno i bez sprječavanja sudjelovanja u Misi (br. 86).
- Prije Prve Pričesti treba slaviti sakrament Pokore. Prvu Pričest treba podijeliti svećenik, i to pod Misom. Dob pristupa prvoj Pričesti dob je upotrebe razuma (br. 87).
- Dijeljenje Pričesti spada na svećenika slavitelja, kojemu eventualno pomažu drugi svećenici ili đakoni (ili izvanredni služitelji) i Misa se ne smije nastaviti prije završetka Pričesti vjernika (br. 88).
- Poželjno je da vjernici mogu primiti Pričest hostijama posvećenim na toj Misi (br. 89).
- Pričest se prima klečeći ili stojeći, no svakako je potrebno prije primanja učiniti gestu poštovanja (br. 90).
- Potrebno je zadržati upotrebu plitice (br. 93).
- Vjernik laik može pristupiti Pričesti drugi put u danu samo pod Misom u kojoj sudjeluje (br. 95).
- Svaki put kad slavi Misu, svećenik se mora pričestiti i to na oltaru i u određenom trenutku, koncelebranti prije nego se priključe podjeljivanju Pričesti. Svećenik neka nikad ne čeka kraj Pričesti vjernika da bi se pričestio (br. 97).
- Koncelebranti se trebaju pričestiti Hostijama posvećenim na toj Misi i pod objema prilikama (br. 98). Pod objema prilikama uvijek se mogu pričestiti svećenici koji ne mogu koncelebrirati (br. 99).
- U određenim slučajevima pod objema se prilikama mogu pričestiti i vjernici laici, no potrebno ih je u tome pravilno poučiti (br. 100).
- Način na koji će primiti Krv Kristovu predviđen je u Misalu te ide od izravnog pijenja iz kaleža, preko cjevčice ili žličice do umakanja Hostije u vino. Kad se čini na način umakanja, potrebno
je paziti da Hostije ne budu premale ili pretanke. U tom slučaju pričesnik prima Pričest na jezik (br. 103).
- Svećenici se trebaju pričestiti pod objema prilikama. Zbog znakovitosti dobro je da se pričeste iz jednoga glavnoga kaleža koji je najveći (br. 105).
- Tko baca posvećene prilike, ili ih odnosi i čuva zbog oskvrnuća, upada u ekskomunikaciju latae sententiae (izopćenje unaprijed izrečeno) pridržane Svetoj Stolici. Klerik se može kazniti i drugom kaznom, ne isključujući svođenje na laički stalež. Prilike Krvi Kristove preostale nakon Pričesti potrebno je odmah konzumirati (br. 107).
- Mjesto slavlja Mise treba biti sveto ili, u nedostatku ovakva mjesta, treba izabrati dostojno (br. 108).
- Različite okolnosti koje se odnose na Misu ponajprije se tiču učestalosti slavlja. S obzirom da se u euharistijskoj žrtvi neprekidno izvršava djelo otkupljenja, neka svećenici često, čak dnevno, slave Svetu Misu, ako i nema vjernika (br. 110).
- Svećenici mogu uvijek i svugdje misiti latinskim jezikom (br. 112). Kad netko od koncelebranata ne poznaje jezik, neka ne koncelebrira nego asistira u koralnoj odjeći (br. 113).
- Normalno je da se na nedjeljnoj Misi župe nađu i različite skupine, pokreti, udruge, male redovničke zajednice (br. 114).
- Neka se ne umnožavaju Mise, a što se stipendija tiče, neka se poštuju odredbe (br. 116).
- Prije upotrebe posuđe treba blagosloviti (br. 118). Poslije Pričesti svećenik na oltaru ili kod stolića purificira patenu ili pliticu iznad kaleža. Ako je prisutan đakon, onda on purificira posuđe. Dopušteno je purificirati posuđe i nakon Mise. Purificirati smije i postavljeni akolit (br. 119). Pastiri su dužni voditi brigu o čistoći svetoga ruha. Potrebno je često ga prati. Dobro je vodu prvoga pranja, koje treba obaviti ručno, baciti u sakrarij ili na određeno mjesto u zemlji (br. 120).
- Liturgijske boje imaju smisao u tome da izraze posebnost slavlja i osjećaj kršćanskoga života tijekom liturgijske godine. Različitost odjeće označava različitost uloga u liturgiji (br. 121). Alba se opasuje pojasom, ako to zahtijeva kroj. Kad ne pokriva odjeću, oko vrata potrebno je staviti amikt (br. 122). Misnica je vlastita svećeniku, osim kad je drukčije određeno. Odijeva se iznad albe i štole. Neka se ne propušta stavljanje štole i onda kad se oblači misnica (br. 123). Glavni celebrant treba uvijek oblačiti misnicu propisane boje, a koncelebranti ne moraju oblačiti misnicu. Dobro je da i oni obuku misnice u propisanoj boji dana ili bijele (br. 124). Đakonu je vlastita dalmatika i dobro je da ju ne propušta odjenuti (br. 125).
- Na dane velikih svečanosti liturgijsku boju dana može zamijeniti zlatna ili srebrna boja. Ovo ipak ne vrijedi za ljubičastu i crnu boju (br. 127). Poželjno je da svećenici na Misi koncelebriraju. Ako to iz nekog razloga ne mogu, neka prisustvuju u koralnoj odjeći ili koti iznad talara. Ne dolikuje da svećenici na Misi sudjeluju na vanjski način kao vjernici laici (br. 128).
- Potrebno je promicati određene oblike adoracije, ne samo privatne nego i zajedničke (br. 129). Svetohranište treba biti u dijelu crkve posebnog dostojanstva, podignutom, dobro vidljivom i dostojno ukrašenom, mirnom, opremljenom klecalima i klupama prikladnima za molitvu (br. 130).
- Štovanje Presvetoga izvan Mise usko je povezano sa slavljem euharistijske žrtve. Na pastire spada i osobnim primjerom ohrabrivati euharistijski kult, osobito izlaganje Presvetoga, kao i poklonstveno zastajanje pred Kristom prisutnim u euharistijskim česticama (br. 134). Vjernicima treba omogućiti pohod Presvetome tijekom dana, pa crkva treba biti otvorena barem koji sat u danu (br. 135). Ordinarij treba ohrabrivati euharistijsku adoraciju, kratku ili produženu, pa i kontinuiranu (br. 136). Nije isključena molitva krunice pred Presvetim jer je u naravi ove molitve promatranje otajstava života Krista Otkupitelja (br. 137).
- Biskup se treba pobrinuti da vjernicima bude omogućen pohod Presvetome (br. 139). U gradovima će za to odrediti jednu crkvu za trajno klanjanje, ali nikako za vrijeme Mise. Prikladno je da Hostija koja se izlaže bude posvećena na Misi koja neposredno prethodi izlaganju i koju se postavlja u pokaznicu na oltar poslije Pričesti (br. 140). Biskup treba podržavati osnivanje bratovština klanjatelja (br. 141).
- Na biskupa spada određivanje uputa o procesijama (br. 142). Procjena mogućnosti javnoga štovanja Presvetoga, osobito na Tijelovo, spada na biskupa (br. 143). Tamo gdje nije moguće proći ulicama, neka se traže nove mogućnosti, npr. u svetištima, unutar crkvenoga vlasništva ili u javnim parkovima (br. 144). Euharistijski su kongresi od velike koristi. Treba ih, međutim, brižljivo pripraviti (br. 145).
- Svećenik je jedini koji može obavljati in persona Christi sakrament Euharistije (br. 146). U nedostatku svetih služitelja vjernici laici mogu ih nadomjestiti u nekim liturgijskim službama, osobito u misijskim zemljama ili drugim područjima gdje nema svećenika (br. 147). U ovome imaju veliku važnost katehisti (br. 148) ili pastoralni asistenti. Pri tome treba paziti da ovi ne preuzmu ono što pripada službi svetih službenika (br. 149). Njihovo se djelovanje usmjerava na olakšavanje službe svećenika i đakona, buđenje zvanja i revnu pripravu vjernika laika za obavljanje različitih liturgijskih uloga prema mnogostrukosti karizmi (br. 150). Izvanredni služitelji mogu pomagati samo u pravoj potrebi (br. 151). Ni u ovom slučaju svećenici ne smiju zanemariti slavljenje Mise za povjereni im narod, brigu za bolesnike, revnost krštavanja, prisustvovanja ženidbi, vođenje sprovoda (br. 152).
- Izvanredni djelitelj Pričesti ne nadomješta svećenika u dijeljenju Pričesti nego mu može pomoći, ponajprije postavljeni akolit ili drugi laik kojega biskup delegira ad actum ili ad tempus služeći se formulom blagoslova. Samo u nepredviđenim slučajevima svećenik smije dati dopuštenje ad actum (br. 155). Ova služba ima naziv izvanredni služitelj (ili djelitelj) Pričesti, a ne izvanredni služitelj Euharistije (br. 156). Kad ima dovoljan broj svećenika, ne mogu dijeliti Pričest izvanredni služitelji (br. 157). Izvanredni djelitelj može obavljati ovu službu samo u nedostatku svećenika ili u slučaju velikoga broja pričesnika (br. 158) i ne može delegirati nikoga drugoga (br. 159). Biskupi su dužni ispitati sadašnju praksu i ispraviti ju (br. 160).
- Propovijed je rezervirana svećeniku ili đakonu. Vjernici laici mogu, prema odredbi prava, propovijedati u crkvi izvan Mise. Dopuštenje ad actum daje biskup (br. 161).
- U slučaju kad nema svećenika, za nedjeljnu Misu treba pozvati drugoga svećenika ili da vjernici idu na Misu u crkvu koja im je blizu (br. 162).
- Svećenik ne smije odbiti slavljenje Mise za narod (br. 163).
- Ako nije moguće slaviti Misu, biskup će se pobrinuti da nedjeljom bude određeno slavlje za zajednicu. Ovakva su slavlja izvanredna i ne mogu biti redovita (br. 164).
- Treba izbjeći poistovjećivanje ovakvoga slavlja s euharistijskim slavljem. U ovom slučaju poželjno je da različite dijelove obavlja više vjernika (br. 165).
- Biskup neće dopustiti da se ovakva slavlja, pogotovo ako se u njima dijeli i Pričest, slave običnim danima i nikako tamo gdje se može slaviti Misa nedjelju prije ili nedjelju poslije (br. 166).
- Misu ne mogu zamijeniti ni ekumenska slavlja niti prisustvovanje liturgijskim obredima kršćana nekatolika (br. 167).