KRŠTENJE
- Često smo svjedoci krštenja iz običaja, folklora... Tada se pitamo: da li itko razumije, što se tu događa (prisutni gledaju samo dijete koje plače, važno im je samo slikanje, smješkanje video-kameri; arena-cirkus...).? Je li nam jasno, da u krštenju susrećemo Isusa kao Spasitelja i da Duh Sveti silazi na nas? Jesmo li svjesni da nam u krštenju umire tijelo kao oruđe grijeha i počinjemo živjeti samim Kristovim životom? Da se u krštenju angažiramo da slijedimo Isusa i odričemo puta Sotone? Da nam se oprašta istočni grijeh, da od 'ljudskog' djeteta postajemo dijete Božje, članovi Kristove Crkve, baštinici neba...?
- Ponovimo, stoga, ukratko: Uranjanje (tako se u početku krstilo) je slika Kristove smrti i pokopa; izlazak iz vode jest znak uskrsnuća zajedno s Njime. Postajemo bogoliki, drugi Krist-kristoliki, sin u Sinu (sv. Hilarije). Sv. Hipolite: Tko god s vjerom siđe u ovu kupelj preporođenja, odriče se đavla a predaje se Kristu. Prekida s neprijateljem a Krista priznaje za Boga, svlači ropstvo, oblači posinstvo. Iz krsne kupelji izlazi blistav kao sunce s kojeg odsijevaju zrake svetosti. Sv. Hilarije Poitierski: Sve što se zbilo u Kristovu /u Njegovu krštenju/ daje nam shvatiti da, nakon uranjanja u vodu, Duh Sveti s nebesa nad nama lebdi te, posvojeni Očevim glasom, postajemo sinovi Božji. Preobražaj koji se u krštenju ostvaruje je korjenit: to je svlačenje-umiranje staroga čovjeka i oblačenje novoga čovjeka (Rim 6,6; Kol 3,9...); novo stvaranje na sliku Božju (Gal 6,15); novo rođenje vodom i Duhom (Iv 3,5); kupka preporoda i obnove u Duhu Svetom (Tit 3,5); pečat utisnut u krštenikovu dušu (2 Kor 1,22; Ef 1,13), koji će ga, u imenu Isusa Krista, obilježiti i opečatiti zauvijek; prosvjetljenje koje ga je izvelo iz tame grijeha na Kristovo svjetlo (Ef 5,8-14). Zato sv. Grgur Nazijanski tu krsnu stvarnost izražava ovako: krštenje je dar, jer se podjeljuje onima koji ništa ne donose; milost, jer se čak daje i onima koji su krivnjom opterećeni; uranjanje, jer se u vodi pokapa grijeh; pomazanje, jer je sveto i kraljevsko (takvi su oni koji su pomazani); prosvjetljenje, jer je ižaravajuće svjetlo; odjeća, jer prekriva našu sramotu; kupelj, jer nas pere; pečat, jer nas čuva i znak je Božjega gospodstva. Svi koji ulaze u vodu krštenja, izlaze van kao sinovi Božji. Čovjeku je, u krštenju Sina Božjega, prikazan kao ideal čisti Čovjek, kojemu se i Bog obradovao - i glas svjedoči za svakoga krštenika: Ovo je sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina (usp. Mt 3,17; 17,5; Mk 9,7): to svojstvo Božjeg sina daje kršteniku neusporedivo dostojanstvo. I obvezu: jer imamo isto krštenje kao Krist, imamo i isti krsni zakon: ljubav!
- Svi obredni znakovi i geste nose u sebi duboko značenje: znak križa znači da u kršteniku prebiva Presveto Trojstvo; on bi trebao biti ograda preko koje đavao nikada ne bi smio preskočiti. Voda označava čišćenje i izjašnjenje za novi život. Pomazanje uljem na tjemenu postali smo, kao članovi Božjeg naroda, dionici kraljevskog svećeništva Kristova; ulje podsjeća na potrebu borbe protiv zla i Zloga; kao što je Krist, nakon krštenja, vođen Duhom, pošao u pustinju, borio se sa Sotonom i pobijedio ga, tako i kršćanin poslije svoga krštenja ide u pustinju života, pomazan je Božjim Duhom i bori se protiv Sotone i svih djela njegovih. Pružanje bijele haljine, zapravo svadbene haljine svetih, znamen je da smo postali novo stvorenje i obukli Krista; to nas podsjeća na krsnu nevinost i posvetnu milost; tu 'Kristovu odjeću' ne bi nikada smjela zamijeniti đavolska odjeća prokletstva; trebamo je donijeti neokaljanu ususret Kristu kada dođe. Pružanje uskrsne svijeće znak je Kraljevstva svjetla u koje krštenik stupa i opominje nas na potrebu izgaranja za Boga i ljude te trajno širenje svjetlosti. Obred 'Effata' označuje da, kao što je Isus čudesno ozdravio gluhonijemoga, tako i krstiteljevim doticajem naših ušiju i ustiju, Gospodin nam pomaže da možemo slušati Božju Riječ i ispovijedati vjeru...
- Krštenje je, dakle, prijelaz u viši život od kojega kršćanin nikad ne smije otpasti; sile Crkve su nadvladale sile zla. Moje krštenje je znak obraćenja, polazna točka mog obraćenja, povijesti moje vjere i mog duhovnog života...
- Ali, zbog slabosti, otpada, duhovnog preljuba... dešava se da gubimo svoju osobnu kartu koja je u krštenju napisana Kristovom Krvlju, da umažemo krsnu haljinu nevinosti i besmrtnosti; zato tragamo za milošću krštenja, kao prosjak koji traži svoju posljednju izgubljenu monetu... Eto, to je Ispovijed, krštenje u suzama: tu potapamo natrag, u vodu i Krv Kristovu, svoju grješnu prošlost, peremo se i izlazimo na novo svjetlo i u toj svjetlosti krećemo naprijed, kao novo stvorenje. Sakrament Pomirenja, kao i svi drugi Sakramenti, jesu ustvari traganje da se usavrši milost krštenja...
- Bezgraničnom ljubavlju Bog je kupio moje sveto i uzvišeno zvanje; zato, kršćanine, postani ono što jesi (sv. Augustin)...
p. Ivan msc