SAKRAMENT BOLESNIČKOG POMAZANJA
- PALIJATIVNI PASTORAL
- Velika je dužnost ukućana i drugih koji mogu i djelo je najveće ljubavi pozvati svećenika bolesniku, osobito umirućem! Ovi će se pobrinuti da bolesnik pravodobno primi Sakramente (ne s odgađanjem za zadnji čas ili kada je već u nesvijesti ili čak iza bolesnikove smrti /sic!/). Ovi Sakramenti (Pomirenja, Bolesničkog pomazanja i Euharistije), u ovim uvjetima, pripremaju za susret s Bogom živim (usp. KKC 2299). Važnije je svećenika, koji u smrtnom času ima vlast i moć otvoriti rajska vrata umirućem, pozvati bolesniku (da podijeli Sakramente!), nego mrtvacu, tj. na sprovod (sprovod je obred!, koji može, u posebnim slučajevima, uz odobrenje Ordinarija, voditi i laik: bogoslov, sjemeništarac, časna sestra, sakristan, zvonar, vijećnik pastoralnog vijeća, crkveni pjevač...; usp. Rimski obrednik. Red sprovoda, 19).
- Velika je zabluda (od koje najviše koristi ima đavao) da će bolesnik, kada primi Bolesničko pomazanje, odmah umrijeti (mnogi ionako umiru, ali - bez svećenika! /da li i bez Isusa?!/). Isus ne donosi smrt, nego život! On sâm je ŽIVOT. U Sakramentu Bolesničkog pomazanja, Crkva moli za ozdravljenje: Neka te /Gospodin/ slobodna od grijeha spasi i milostivo pridigne... Izliječi, molimo, Otkupitelju naš, milošću Duha Svetoga slabosti ovoga bolesnika. Iscijeli njegove rane, otpusti mu grijehe i odagnaj od njega sve boli duše i tijela te mu milostivo povrati potpuno zdravlje iznutra i izvana, da ozdravi s pomoću tvoga milosrđa i oporavi se za prijašnje dužnosti...
- Kada je jasno da zbog težine bolesti bolesnik može umrijeti, Crkva moli Gospodina milost Duha Svetoga, da mu dade da pribere snagu i odagna zlo i tjeskobu smrti, da ga pridigne nada u spas, i duši mu i tijelu pomogne, da dobije oproštenje grijeha i okrijepi se darom Njegove ljubavi... Crkva, dakle, moli i očekuje da će bolesnome biti povraćeno zdravlje; očekuje da će mir biti dodijeljen onima koji, slijedeći Božju volju, prihvate otkupljujuću bol; očekuje, konačno, da će umirući ići u smrt pun radosti i u savršenom povjerenju i predanju...
- Neće se svakome, koji primi ovaj Sakrament, povratiti tjelesno zdravlje. Ali će svakome biti darovana najveća ljubav, koju Gospodin uopće može dati. Ozdravljenje će se sigurno dogoditi: bilo ispunjenjem u Božjem kraljevstvu, bilo životom u ovome svijetu, kao sudioništvo u znakovima i čudesima prisutnog kraljevstva Božjeg. Kod posjeta bolesniku, stoga, treba moliti da se na bolesniku izvrši Božja volja (da Gospodin izvrši ono što je najbolje za bolesnika): bilo život, po čudesnom ozdravljenju, bilo (ako je neminovna) blažena smrt, ostavljajući u svima veliki mir i nadu u uskrsnuće. Kada bismo molitvu ograničili samo na tjelesno ili duševno ozdravljenje, a ne bismo vodili računa i o mogućnosti da bolesnik, zbog težine bolesti, može umrijeti, ne bismo činili dobru uslugu ni bolesniku ni njegovoj rodbini, jer bismo time jednostrano gajili nadu da će bolesnik ozdraviti. Ako se to ne dogodi, ispunit će se razočaranjem i možda ogorčenjem prema Bogu koji, po njihovu mišljenju, nije uslišio njihovu molitvu (usp. D. Betancourt, Ustani i hodi, Zadar, 1997., str. 170). No, posjet bolesniku svećenik završava molitvom za tjelesno ozdravljenje (ibid., str. 173).
- Sakrament Bolesničkog pomazanja, kada bolesnik nije u stanju da pristupi Sakramentu Pomirenja, daje također oprost grijeha i dovršenje kršćanske pokore (Trid. koncil, Denz.-Schön., 1694)!
- Sakrament Pokore ili pokajnički čin može se zaključiti potpunim oprostom na času smrti 'od svih kazni sadašnjega i budućega svijeta'; svećenik, dakle, ima vlast Apostolske stolice da tako otvori širom vrata raja umirućem i Božjim otpuštenjem uvede ga u vječnu radost: Vlašću koju mi je dala Apostolska stolica, podjeljujem ti potpuni oprost i otpuštenje svih grijeha, u ime Oca i Sina + i Duha Svetoga. Amen! (Rimski obrednik, Red Bolesničkog pomazanja i skrbi za bolesne, 106).
- U Jakovljevoj se poslanici (Jak 5,14-15) navodi da pomazanje treba dijeliti bolesnima, da ih pridigne i spasi; dijeli se vjernicima koji su zbog težine bolesti (ne, dakle, zbog neke prehlade, kihavice ili zubobolje!) ili starosti pogibeljno bolesni (II. Vatikanski koncil, Sacrosanctum concilium, 73).
- Ovaj se Sakrament može ponoviti ako bolesnik po primljenoj pomasti prizdravi ili ako tijekom iste bolesti nastupi veća pogibao.
- Prije operacije, može se isto tako bolesniku podijeliti kad god se zahvat poduzima uslijed koje opasne bolesti.
- Može se podijeliti i starijim osobama kojima su snage znatno popustile i kad nije posrijedi opasna bolest.
- Može se podijeliti i djeci već onda kada toliko razumiju da im ovaj Sakrament može biti okrepom.
- Može se podijeliti i bolesnicima koji su doduše izgubili svijest ili uporabu razuma, ali bi ga vjerojatno kao vjernici bili zatražili dok su bili pri sebi.
- Bude li svećenik pozvan bolesniku koji je već umro, neka se za nj' pomoli Bogu da mu otpusti grijehe i dobrostivo ga primi u svoje kraljevstvo, a pomasti neka mu ne daje. Ako pak sumnja da li je bolesnik doista umro, može mu podijeliti ovaj Sakrament bez ikakvih uvjeta!
- Popudbinu Kristova Tijela i Krvi su dužni primiti svi kršteni koji se mogu pričestiti, jer za sve vjernike na času smrti važi zapovijed da prime Sv. Pričest (usp. Sveta kongregacija obreda, Uputa o štovanju euharistijskog misterija, 25. svibnja 1967., br. 39); primanje ovog Sakramenta ne treba odlagati, već se vjernici njime okrepljuju dok su još sasvim pri sebi.
- Ako je bolesnik u smrtnoj pogibli, a nije primio Sakrament Sv. Potvrde, te se biskup ne može lako dozvati ili je opravdano spriječen, po samom su pravu ovlašteni dijeliti Sv. Potvrdu: župnik ili upravitelj župe (u njihovoj odsutnosti župski pomoćnik), župski upravitelj, namjesnički ili pomoćni vikar; u njihovoj pak odsutnosti, svaki svećenik koji nije udaren nekom cenzurom ili kanonskom kaznom (Red Bolesničkog pomazanja..., Prethodne napomene, 31).