SVJEDOČANSTVA
Duhovna obnova, oslobađanje - silazak Duha Svetoga po Sakramentima
Sva su ljudska djela (naša) nesavršena. Kada osjetim Duha Svetoga, kada Duh Sveti diše u meni, osjećam puninu Duha, posebno stanje. Drugi si čovjek, i ne samo to, osjetiš da si pobožanstvenjen. Kako je to divno i veliko.
O, kako čovjek može biti velik kada je u Bogu svome, kada je ispunjen Duhom Svetim. Neizrecivo si velik tada, čovječe. Ti si već nebo, ali ne po sebi samome, već po Onome tko je Nebo, po Onome tko te je pohodio i uzdigao tako visoko. Duh u Duhu postaju samo Jedan Sveti Duh. Divno, veličanstveno i neizrecivo. Duh diše u jedinstvu. Bože moj, kako je to veliko, veliko. Kako i ne bi bilo kad si, Gospodine, neizrecivo velik i beskrajan.
I čini mi se kako da tada tek postajem, kao da se završava moje stvaranje (ljudsko). Biti stvaran, a istovremeno biti nestvaran. Kao da je stvarno nestvarno, a nestvarno postaje stvarno. I SVE JE TO STVARNO. Kao da čujem najljepši i profinjeni čisti duhovni pjev ptica Božje ljubavi.
Tako je bilo večeras.
I nije mi se mililo pomaknuti se s mjesta. Željela sam ostati u tom stanju duha. Ipak, morala sam se pomaknuti, i što slijedi, isto je nesvakidašnje.
Osjećam svoju beskrajnu, beskrajnu, bijednu, grješnost.
Smiluj mi se, Bože, meni grješnici.
Prema toj duhovnoj ljepoti i uzdignuću, osjećam i vidim svu svoju neizrecivu, jadnu bijedu i nesavršenost.
Smiluj mi se, Bože.
I ništa ne mogoh doli plakati, i kajati se gorko, gorko, iz sve dubine svoga bića. To je jedino što mogoh napraviti.
Vidiš se očima Duha Svetoga i jasno vidiš tko si ti, čovječe, zapravo što si (što sam): b..... .
M.
DOČEK NOVE GODINE 2011.
Neka se ne dogodi... kao što smo pred neki dan pročitali na portalu vlč. Zlatka, da ovi blagdani prođu i da u nama ne ostave tragove ljubavi... Večeras prebirem u svom srcu sve ove dane i smijem vam se pohvaliti da ta radost nije nestala sa vremenom... čudesno, ali vjerujemo li u vječnost, vjerujemo li da je u Bogu VJEČNO SADA, u Njemu ne postoji vrijeme, i tamo „gori di je lipooo“, kako to od srca kaže p. Luka, u nebu, u raju, neće biti ograničenja ni vremena, bit će vječno sada, vječna ljubav. Ta spoznaja, ta istina vjere, u meni rađa takav mir i radost kao kad dijete sjedne u krilo oca i ne boji se ničega... štoviše, daje mi nadu da dane ovoga života proživim u punini sa čežnjom prema vječnosti.
Možda se pitate zašto ova misao. Odgovorit ću: da vas zaintrigiram, pričat ću vam o svom dočeku Nove godine. Na internetu, na stranicama Duhovnog centra u Dramlju kojeg vodi misionar Srca Isusova p. Ivan, još prije par mjeseci vidjela sam kratku obavijest o dočeku Nove Godine, naravno ulaz slobodan, no može se i prenoćiti, uglavnom - dočekati Novu s Isusom svakako mora biti pravi doček! Iskreno, meni Božić znači više, ali treba kao i svi normalni građani otpratiti Staru i dočekati Novu. Uglavnom, kasno sam se sjetila i u zadnji tren nazvala p. Ivana, na svu sreću bilo je mjesta i za noćenje i prijavila sam nas troje. Htjela bi vam samo reći, dočekati Novu sa Onim koga voliš je nešto najljepše... Kako je tužno i žalosno prečuti glas Ljubljenoga koji se rodio u srcu čovjeka i koji je posvetio svo naše vrijeme. Ipak ću vam otkriti, koliko to riječi mogu, komadić ove ljepote koju samo On može dati...
Duhovni centar u Dramlju je zaživio prije tek nekoliko mjeseci. Možete sve to vidjeti na internetskim stranicama. Može primiti cca 20-ak ljudi za noćenje. I zanimljivo, bilo nas je od svuda pomalo, Split, Prigorje, Primorje, Zagreb, Istra i naravno, oni koji su došli iz obližnjih gradova Crikvenice, Novog Vinodolskog... u 22.30 počelo je euharistijsko slavlje, i to pravo slavlje, svečano, pjevano, ali ciljano tako da ZAPOČNEMO DRUKČIJE. Nije to mala stvar da je Bog postao čovjekom i da nam je poručio – hej, želim s tobom uvijek hodati, uvijek sam s tobom, Emanuel – Bog s nama! Kako je velika stvar biti dijete Božje! I kako je pater govorio - dostojanstvo koje imamo! Jer miljenici smo Božji, i shvatila sam, pa Isus nas je pozvao da s Njim dočekamo Novu, mislim, to sam htjela, ali čujte da vas pozove neka faca, adrenalin bi tako proradio, sve bi pustili, ja sam osobno doživjela - pa Manči, ISUS JE ŽELIO BITI S TOBOM I U TOM TRENU SVOJEVRSNOG PRIJELAZA VREMENA, PA ON JE UVIJEK S TOBOM! Ta mi je spoznaja toliko ispunila dušu da sam još jednom proživjela istinu naše vjere koju riječima tako formalno izgovorim. Ovo je bio početak... ostaneš frapiran, pozvan si na doček gdje je glavna zvijezda tvog života Učitelj, taj čudesni Učitelj iz Nazareta koji je, naravno, smisao mog života, ali sada na jedan poseban način prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu... P. Ivan spremio je tako dobru temu za klanjanje, no kako je i sam naglasio, svaku je riječ Duh Sveti prenosio u naša srca tako da smo mogli proći jedan rezime kroz još jednu godinu života. HOĆEMO LI KRENUTI S ISUSOM? HOĆEMO LI PRIHVATITI NJEGOV PROJEKT ZA NAŠ ŽIVOT? SHVAĆAMO LI DA SMO NJEGOVO REMEK-DJELO, DA SMO POZVANI BITI SAVRŠENI KAO OTAC NAŠ? Nisu li sveci oni koji su imali hrabrosti živjeti život s Njime? Činila su se kao pitanja koje je sam Bog postavio društvu koje je odabrao i koje se naravno odazvalo.
Još vam nisam rekla najvažnije... imali smo iznenađenje: svečano su objavljene zaruke dvoje mladih ljudi. To sam prvi puta vidjela. Zaručnik i zaručnica zajednički ponavljaju svečanu molitvu... potom zaručnik stavlja zaručnici prsten na desnu ruku izgovarajući posebnu molitvu i na kraju moli zaručnica. Ljudi, imala sam osjećaj da su se nebo i zemlja tako približili. Za mene je to bio trenutak spoznaje kako nas Bog voli beskrajno kao zaručnik zaručnicu, sjetila sam se Male Terezije i njezine famozne pozivnice za svadbu. Uglavnom da ne okolišam, ja sam ovu svečanu situaciju tako iskoristila i na svojevrstan način obnovila svoje zaruke sa prvom Ljubavi moga života, sa Ljubavi koja je tako malo ljubljena... tako vam to iskreno govorim, jer sam sigurna da nas Bog toliko ludo voli da ne možeš drugo nego Mu se potpuno dati bez obzira tko si i što si. No, trenutak kada sam se u slobodi srca mogla predati Bogu bio je kada sam teret svoje duše ostavila podno Njegovih nogu. Klanjanje je tako teklo da nas je usmjeravalo kako učiniti taj sudbonosni korak potpunog predanja, barem sam ga ja tako doživjela. Znate, nosimo puno tereta u svom srcu. I da se ne dogodi da to samo prebacimo za ovu godinu, ostavila sam to sve Isusu. Ali stvarno sam, da se tako izrazim, svo to blato i težinu istresla pred Njega. Shvatila sam da je toga jako puno, da sam nezahvalna, i da sam hladna prema Njemu, da se tako malo istinski družim s Bogom i s ljudima, da su naši susreti često formalni i bez ljubavi, shvatila sam da sam toliko puta zakomplicirala stvar, ali jedna me je rečenica podigla - S ISUSOM MOŽEŠ POBIJEDITI PAKAO! To je rečenica koja me podsjetila da su neke situacije koje su doista bile „paklene“ postale trijumf Božje ljubavi i tada sam počela zahvaljivati. Zahvaljivanje je tako oslobađajuće djelovalo na moju dušu. Imala sam dojam da Bog tako nenametljivo i blago pokazuje kako je Njegova ljubav uvijek pobjeđivala... i to baš u svemu i uvijek! Najvažnija je istina da nas Bog bezuvjetno voli bez obzira da li nas nešto raduje ili žalosti. I tako ja Njemu poraze, On meni pobjede, ja Njemu nezahvalnost, a On meni samo ljubav i ta Ljubav me jedino može promijeniti, ta silna ljubav Božja, ta moć Njegove ljubavi utisnula je od vječnosti svoj poljubac u srce svakog čovjeka - a mi smo za doček imali tu čast da smo Isusa ove Nove godine prvog mogli poljubiti i, ako ćete iskreno, ZATO ĆEMO CIJELU GODINU JEDNI DRUGE LJUBITI, JER BOG JE LJUBAV! I TKO U NJEMU OSTAJE, U LJUBAVI OSTAJE.
Svima želim BLAGOSLOVLJENU NOVU 2011. SA SAMO JEDNOM ŽELJOM: DA DOŽIVITE POLJUBAC BOŽJE LJUBAVI, A SVE ĆE VAM SE DRUGO NADODATI... SVE ĆE SE OSTALO „POSLOŽITI“. I NEĆEMO SAMO TAKO OLAKO REĆI „NEMAM VREMENA!“ JER LJUBAV JE BOŽJA SVO NAŠE VRIJEME POSVETILA!
MANČI
|
 |
Hvaljen Isus i Marija, dragi pater Ivan,
Želim Vas još jedno iskreno pozdraviti i naravno zahvaliti za sve što mi je Gospodin po vama i vašoj kući učinio.
Hvala Vam što sam mogla zaroniti u zajedništvu sa Vama u ogromno povjerenje i pouzdanje u našeg Stvoritelja, iskrenu ljubav u našeg Otkupitelja, i neizmjerno vodstvo u Nijhovu uzajamnu Ljubav- Duha Svetoga.
Hvala Vam od srca još jednom, i neka ta Oaza molitve i mira raste i jača pod okriljem Trojedinog, a Vas neka jača ona snaga Euharistije pod kojom sam ja čula ne Vas nego Njega.
Ako Vam ja ovako malena ikako budem mogla pomoći u bilo kojem trenutku ili na bilo koji način, bila bih radosna da to učinim.
Ako Vas put nanese u Split, bit će te rado viđen gost.
Vašim suradnicima i Vama osobno iskreni pozdrav!
Pozdrav,
Manda Podrug
Splitska plovidba d.d.
A Tvoje obećanje, Gospodine?
Gospodine molim Te zaštiti me svojom predragocjenom krvi i blagoslovi sva moja svjedočanstva. Neka se po njima proslavlja Tvoje Sveto Ime, Tvoja ljubav i Tvoje Milosrđe!
BOŽANSKO MILOSRĐE , VELIKO OBEĆANJE PRESVETOG SRCA ISUSOVOG I MOJA "DRUGA PRILIKA"
Od svoje 25./26.god., patila sam od jakih napada migrene, i unazad 12-tak god. sam pod liječnički kontroliranom terapijom. Napadi su bili učestali, min. 2-3 mjesečno. U srpnju 2000., u 3h ujutro, dogodio se neopisivo jaki napad.
To je osjetio moj suprug, koji je odmah, vidjevši da je to nešto izuzetno ozbiljno, probudio djecu i pozvao hitnu službu. Ja sam počela trnuti od vrhova prstiju na rukama i nogama, koji su se čudno deformirali i ukočili se. Nastupila je i hiperventilacija... Ukočenost je obuzimala cijelo tijelo i ubrzano se penjala prema vratu. Pomislila sam, kako se svo tijelo već ukočilo, sada će se ukočiti i otkazati pluća i srce...
"To je kraj" ... - pomislila sam potpuno mirno, kao da se radi o nevažnoj stvari, koja se ne tiče ni mene ni obitelji... No, ISTOG TRENA ...poput bljeska, a za drugo više nije ni bilo vremena, pitala sam Isusa: "A TVOJE OBEĆANJE ???!".......
Sjetimo se 12., tzv. "Velikog obećanja" Presvetog Srca Isusovog: "SVIMA, KOJI SE BUDU PRIČESTILI NA PRVI PETAK KROZ DEVET MJESECI UZASTOPCE, OBEĆAVAM: MILOST POKORE NA SAMRTI. ONI NEĆE UMRIJETI U NEMILOSTI - NITI BEZ SAKRAMENATA!!! MOJE ĆE IM SRCE BITI SIGURNO UTOČIŠTE U POSLJEDNJEM ČASU !!!"
Ni danas, dok pišem ovo svjedočanstvo Božje neizmjerne Ljubavi i Njegove stalne prisutnosti u nama i oko nas, ne mogu shvatiti da sam tada, u skoro besvjesnom stanju i tako reći na samrti, Srcu Isusovom uputila to spasonosno pitanje... kao da je cijelo vrijeme stajao pored mene i promatrao i kao da je to sasvim normalno da ON stoji tu pored mene i da Mu se mogu obratiti!!! Njegovo Milosrđe i neizmjerna Ljubav pružili su mi, po tom pitanju, moju - "DRUGU PRILIKU"!... Istoga trena - BOŽANSKA SILA me, onako ukočenu, posjela, povratila sam – samo za svjedočanstvo, i pala natrag na jastuk. Tek potom je stigla i hitna služba. Pomogli su mi da zaustavim hiperventilaciju i dali nešto za smirenje. NO, ONO NAJBITNIJE, GOSPODIN JE VEĆ UČINIO!!! - ON NIJE ZABORAVIO SVOJE "VELIKO OBEĆANJE"!!!
No, tu nije kraj! U to vrijeme često sam bila u jakim depresijama. Ja sam, ne mogavši riješiti neke konkretne situacije, potiskivala u sebi pravi razlog nezadovoljstva i uzaludno tražila liječničku pomoć i mir. Nakon tri takve teške godine depresija, traženja, a na savjet duhovnika, molila sam svakodnevno, u isto vrijeme, za dar Duha Svetoga (u 15h – u času Isusove smrti na Križu - kada je Božansko Milosrđe otvoreno za cijeli svijet!)... U Knešpolju (opć. Široki Brijeg -u Hercegovini), na koncelebriranoj uočnici Sv. Ivana Krstitelja, 23. 06. 2002. (blagdan, jer je Sv. Ivan Krstitelj zaštitnik mjesta), predala sam te svoje probleme Sv. Ivanu, moleći ga pod samim misnim slavljem da mi pomogne pripraviti put Gospodinu, te se predala Milosrdnom Isusu! Gospodin mi je pokazao da Njegovoj Ljubavi i Milosrđu nema kraja!
Za svjedočanstvo meni, a sada i vama, točno godinu dana kasnije, na sam blagdan Sv. Ivana Krstitelja - 24. 06. 2003., bez ikakvog nagovještaja, plana ili priprave - iznenada - kao i ona spasonosna misao i "povratak" u život sa same njegove granice - uslijedila je velika, 5-satna, Duhom Sv. vođena ŽIVOTNA ISPOVIJED!!!
TO je bio PLAN PRESVETOG SRCA ISUSOVOG, Njegov DAR, ispunjenje Njegovog "VELIKOG OBEĆANJA" - i put do mog i TVOG srca!!!
Jedna napomena:
U to vrijeme još nisam znala da postoji "životna Ispovijed",
kao ni istoimeni termin za taj Sakramenat !
Nakon te Ispovijedi, danima sam "gorjela" i u licu i u duhu, zapaljena vatrom Duha Svetoga i primljenih milosti,
te sam svima oduševljeno svjedočila o Božjem Milosrđu i milosti takve "životne Ispovijedi".
Po tom svjedočenju, mnogi su bili ponukani, tj. - doista od Milosrdnog Isusa pozvani, pristupiti toj divnoj tajni Njegove Ljubavi!!!
AMEN, AMEN, ALELUJA!!!
HVALA TI I SLAVIM TE, ISUSE!!!
Vesna Soldo
Crikvenica , 08. 10. 2004.
Duhovni centar zahvaljuje:
- laicima MSC: za višekratno uređivanje interijera Centra i okoliša, permanentnu brigu za svećenike i Duhovni centar, angažiranje u odvijanju svih seminara (osobito domaćici teti Emici Štajduhar, Vidici Širola, Marijani i obitelji Šimović, Božici i Ivanu Turkoviću iz Studene, Mladenu i Zdravki Raspor, Vesni Mrša, Igoru Mrvčiću te mnogim drugima...)
- Silvestru Niniću: za uređenje ploče sa blagoslovom pape Ivana Pavla II., izradu skice za Svetohranište i brigu oko izrade Svetohraništa
- Milici Kandžija: za financiranje projekta Svetohraništa
- Marinu Mrvčiću: za uređenje okoliša
- Zdravku Saršon: za dodatne radove u Centru
- Francisku Pavljuku: za promociju Duhovnog centra
- Milici Kandžija i Silvestru Niniću za putovanje u Udine radi Svetohraništa
- Barbari Ninić za 'adventski vijenac'
- Zajednici MSC-laika za dar svečane bijele misnice
- N. N. za dar nove jakne, odijela, ljubičaste misnice, zimskog kaputa i mnogih drugih stvari
- ob. Šimović za izradu i postavljanje putokazne velike ploče 'Duhovni centar'
- električaru Neviu i kolegi mu iz Opatije za kompletne električarske radove na popravku i obnovi vanjske rasvjete Centra (donacija)
- laicima MSC za donaciju 18 novih popluna
- N. N. za donaciju 14 novih 'šlifera'
- ob. J. Ć. iz Austrije za uplatu 50 eura na račun za potrebe Centra
- članovima Zajednice MSC laika za plaćanje 1.200,00 kn za popravak patrova laptopa (disk)
- obitelji N. N. za nabavu oltarnih svjećnjaka i oltarnog križa te poklon ukrasnog bilja u dvorani
- obitelji N.N. i ob. Ninić (Barbara, Silvester, Karlo) za košnju kruga oko Centra
- Zajednici MSC za kupnju novog hladnjaka
- teti Emici za nabavu novog kreveta od stolara, madraca i više kompleta posteljine u patrovoj sobi
- Ivanu Aniću, njegovu sinu i susjedu, za popravak srušenog dimnjaka na krovu te sanaciju deformiranih crjepova na krovištu
- Igoru i Marinu Mrvčiću za višekratno obavljanje tehničkih poslova u okviru Centra
- Barbari i Silvestru Niniću te Ivanu Turkoviću za višekratno uređenje kruga oko Centra (kosidba)
- N. N., za donaciju oltarnih svijeća, križa, predoltarne vaze i kutiju za velike hostije
- laikinji MSC za kupovinu ciborija i ostenzorija (iz Njemačke) za svetohranište u kapelici
- Barbari i Silvestru Niniću za izradu u bračkom kamenu adventskog vijenca
- Zajednici MSC-laika za novu crvenu misnicu
